Ožujak 2019 – komentari i pitanja su dobrodošli, kao i ispravak grešaka ako uočite 🙂
Dan 1 Split – Los Angeles
Ovo je bilo jedno neočekivano impresivno putovanje. Ujedno ovo je bilo moje drugo putovanje na ovu destinaciju. Ali kad sam išao prvi put, prije 25 godina, bio sam puno mlađi i nisam obraćao pozornost na samo putovanje.
Bilo je važnije družiti se. Ali ono čega se jako dobro sjećam je da sam i tada bio apsolutno impresioniran i da sam se apsolutno htio vratiti i ponoviti ovo putovanje.
Ovaj put je bilo drukčije. Kao prvo, na mom prvom putovanju ovim krajevima sam putovao skromnije, kampirali smo, sami dizali šatore, sami kuhali. Sada sam išao na organizirano putovanje visoke kategorije. Bili smo smješteni uvijek u samom centru zbivanja i sve smo jako kvalitetno obišli.
Putovanje je počelo u Los Angelesu. Kroz Arizonu i Grad Canyon, preko Utaha, Las Vegasa, nacionalnih parkova, turu smo završili u San Franciscu. Na ovom putovanju sam doživio onu pravu, iskonsku, autentičnu Ameriku. Mogao sam točno zamisliti se u filmovima divljeg zapada, gdje kauboji i indijanci galopiraju na konjima. Uostalom, ovdje gdje sam bio su se i snimali mnogi filmovi divljeg zapada.
No, krenimo redom. Let me je vodio jednom neobičnom rutom, i još neuobičajnijom zrakoplovnom kompanijom – Air New Zealand! Naime, kako sam putovao na nagradnu kartu na osnovu zrakoplovnih milja, mogao sam birati bilo koju kompaniju iz grupacije Star Alliance. Let me vodio iz Splita u Munchen na Croatia Airlines. Pa Munich-London na Lufthansa, i na koncu London-Los Angeles na Air New Zealand.
Apsolutno sam bio oduševljen ovom kombinacijom, koju sam sam smislio. Srećom, na vrijeme, jer je samo godinu dana kasnije Air New Zealand ukinuo ovu liniju. Tako da sam leteći s ovom kompanijom doživio malo anglosaksonske atmosfere s Novog Zelanda.
Let je prošao izuzetno ugodno, kabinsko osoblje besprijekorno. Kako se leti preko dana, a u Ameriku se onda sleti radi vremenske razlike taj isti dan, nije mi se spavalo. Vrijeme sam proveo gledajući filmove, uz obroke, kave. Vrijeme od 10 sati stvarno brzo proleti. Po slijetanju u Los Angeles bile su velike gužve za kontrolu putovnica. No kad sam došao na red, policajac je samo udario pečat u putovnicu i viknuo sljedećem u redu “next”.
Na američkim aerodromima općenito, ne samo Los Angeles, za prijevoz prema vašoj destinaciji se koriste shuttle busevi. Naime, javni gradski prijevoz u američkim gradovima, čast iznimkama (na primjer New York i Chicago) je slab ili nepostojeći. Uglavnom, po izlasku iz aerodroma, bilo je već 22 sata. Uzeo sam shuttle i došao do mog hotela u četvrti Los Angelesa Anaheim. Bio sam smješten u hotel Holiday Inn Anaheim.
Po dolasku u hotel, dobio sam materijale, cijelu fasciklu materijala vezano za turu koja započinje ujutro. Uistinu su dobro organizirani. Dobili smo detaljne programe, mape, informacije, svašta nešto.
Inače, u Anaheimu se nalazi čuveni Disneyland, tako da ovdje ima mnogo hotela. Došao sam u hotel malo prije ponoći. Za večeru sam pojeo par sendviča koje sam kupio u zračnoj luci Los Angeles. Zaspao sam k’o klada. Ujutro u 8 sati nam je bio polazak, ustao sam se malo pred polazak, dovoljno da popijem veliku crnu kavu. Jako mi se sviđa što svi hoteli u Americi, bez iznimke imaju u sobama aparat za kavu i kavu.
Dan 2 Los Angeles – Palm Springs – Phoenix
Probudio sam se nakon izuzetno ugodno i dobro prospavane noći, a dan je za poželjeti. Prava Kalifornija! Bez obzira što je tek sredina ožujka, može se biti komotno u kratkim rukavima. Po dolasku u autobus, upoznao sam našu vodičku, i dobio sam mjesto pored Njemice Kathrin, s kojom ću se intenzivno družiti sljedećih deset dana. Zapravo, ona i mladi bračni par iz Njemačke Daniel i Jacqueline su mi bili glavno društvo. A bio je u grupi i jedan bračni par iz Hrvatske. I s njima sam se intenzivno družio.
Palm Springs
Krenuli smo, počela je tura. Prva destinacija je bila Palm Springs. Grad usred pustinje, usred ničega, ali jako popularan u Americi. Mnoštvo hotela, golf terena, i ostalih aktivnosti za slobodno vrijeme, ovaj grad je pravi magnet za glumice i glumce iz Hollywooda.
A i prava je Kalifornija! Baš, ali baš se osjeća da si u Kaliforniji! Imali smo pauzu u Palm Springsu, za ručak, prošetati se, kavu. Ja sam s Kathrin otišao u Starbucks, i svaki put bih koristio priliku za ići u Starbucks. Znam da mnogi ne vole ovaj lanac, ali sorry folks, meni je jako drag.
Phoenix
Nakon duge pauze u Palm Springs, krenuli smo prema našem odredištu taj dan: Phoenix. Bolje rečeno, okolica Phoenixa, glavnog grada savezne države Arizona. Idemo prema Arizoni, prolazimo kroz Indio i kroz dolinu Coachella poznata po svojim razuzdanim pratyjima. Naš hotel je We-Ko-Pa, i nalazi se u indijanskom rezervatu.
Ujutro kad sam se probudio u toj prirodi Arizone koju sam do tada gledao u kaubojskim filmovima, nisam mogao ne otići i prošetati se kroz kaktuse. Ustajao sam se oko 6 sati bez ikakvog problema radi vremenske razlike. Najvažnije mi je bilo da imam u mojoj hotelskoj sobi aparat za kavu i puno crne kave.
Hotel je ujedno i kockarnica. Jer bez obzira što nismo u Nevadi, nego u Arizoni gdje kockanje nije dozvoljeno, indijancima je dozvoljeno u svojim rezervatima u hotelima imati kockarnice. A ovdje smo na indijanskoj zemlji. U Americi ima jako puno indijanskih plemena, no danas se kao prvo za “indijac” kaže “native american”, a za “pleme” se kaže “nation”. Mi smo sada na području Yavapai indijanaca.
Kad se kaže indijanski rezervat, čovjek bi pomislio na neko ograđeno područje, da ne kažem da me podsjeća takav naziv na kaveze. Međutim, rezervat zapravo znači jednostavno “područje”. I onda na tom području, pleme kojemu pripada to područje sve određuje i uređuje.
Druga stvar koja me je iznenadila je da Indijanci zaista postoje, ali su sasvim moderni stanovnici Amerike. Iz nekog razloga sam mislio da ih više nema, valjda mi se urezalo u glavu predrasuda koje ljudi diljem svijeta imaju prema Amerikancima, pa se kaže su Amerikanci istrijebili Indijance. To definitivno nije istina. Istina je da su Indijanci masovno stradavali. Ali mnogi su preživjeli, nastavili živjeti, i danas su i te kako prisutni u jugozapadnoj Americi.
Meni je bilo apsolutno nestvarno kad smo boravili na indijanskim zemljama i posvuda su bili Indijanci, koje govore i svojim jezicima. Tako su nam vodiči bili Indijanci, uposlenici u hotelima, uposlenici u lokalnom McDonaldsu. Ma nestvarno. Ovdje sam vidio koliko je važno putovati. Ja sam naime zaista imao tu predrasudu koju su mi usadili pristrani mediji i pristrane točke gledišta, da su Amerikanci istrijebili Indijance. Nije istina.
Dan 3 Phoenix – Sedona – Route 66 – Grand Canyon
Probudio sam se u 6 sati ujutro, popio veliku crnu kavu, prošetao sam okolicom hotela prepunom kaktusa i upijao ove nestvarne pejzaže. Ovi pejzaži su doslovno kao u kaubojskim filmovima!
Sedona
Danas ćemo posjetiti tri izuzetna mjesta u Americi: grad Sedona, legendarno cestu “route ” 66 i nacionalni park Grand Canyon. Vozeći se Arizonom, upijamo pejzaže, sve je nekako crvene boje. A kad dođemo u grad Sedona, eksplozija svih mogućih nijansi crvene boje. U Arizoni nema trunke oblaka, vrijeme je uvijek odlično. Zato se mnogi stariji Amerikanci sa sjevera odlučuju preseliti u Arizonu kad odu u penziju. Tako i u Sedonu. Zrak izuzetno čist i jasan, savršeno za slikavati.
No teško je uhvatiti sve nijanse crvene boje u Sedoni. Danas je Sedona mali gradić u Arizoni kojeg jako vole umjetnički nastrojene duše, kao i oni koji traže “ono nešto”. Zato posvuda u Sedoni imate umjetničke galerije i slične radnje, ali i mnogo studija za Jogu i ostale vrste meditativnih vještina. Glavna ulica je prekrasna i puna nekako scena iz filmova divljeg zapada.
Route 66
Nakon Sedone smo išli prema Nacionalnom parku Grand Canyon, ali prvo smo išli u mjesto Willams koje se nalazi na legendarnoj cesti Route 66. Tu smo stali i imali slobodno vrijeme koje sam iskoristio za prošetati se kroz mjesto.
Sve je u znaku ceste route 66 ovdje. Po svuda suvenirnice sa znakovima route 66. Restorani su također u tipičnom američkom štihu, takozvani “diners”. Zbilja te atmosfera u Williamsu nekako baci u šezdesete i sedamdesete godine.
Nacionalni park Grand Canyon
Nastavljamo prema legendarnom nacionalnom parku Grand Canyon. Nema tko nije čuo za taj nacionalni park. Kako je u Americi sve nekako veliko, tako je velik i ovaj park. Ta veličina samog Grand Canyona, treba se biti tu da bi se pokušalo shvatiti i doživjeti veličinu tog kanjona! Neke države u Europi su manje od Grand Canyona!
Velik je skoro 5000km2! Dug je 446 kilometara, a ponegdje je dubok do 1600m. Na nekim mjestima je širok čak 29 kilometara! Dakle kao što vidite geografske brojke ovog nacionalnog parka su najblaže rečeno impresivne!
Nacionalni park je golem, ali vi vidite zapravo samo jedan mali dio, šetajući se u rub kanjona. Taj rub kanjona je uređen kao šetnica. Sutradan kad smo nastavili naše putovanje, stali smo na jedan sasvim drugi dio nacionalnog parka i odatle također promatrali Grand Canyon. Svakako, ova šetnica, Southern Rim je najpopularniji dio nacionalnog parka i ovdje zapravo i dolaze više manje svi posjetitelji Grand Canyona.
Inače, ovo je jedan od najposjećenijih nacionalnih parkova u Americi i izuzetno je poznat diljem svijeta. Zapravo, malo tko ima da nije čuo za ovaj kanjon. Radi svoje impresivnosti, ovaj kanjon je upisan na UNESCO-vu listu svjetske baštine. Danas se smatra jednim od sedam svjetskih prirodnih čuda.
Osim što promatrate kanjon s ruba, imate mogućnost i spustiti se u dno kanjona kojim teče rijeka Colorado. Na toj rijeci se organizira rafting. Osim toga možete ići i na vožnju helikopterom iznad kanjona. To je nešto jako atraktivno, ali naravno i skupo.
Kad sam bio prvi put u Grand Canyon, noćio sam u kampiralištu gdje smo sami podigli naše šatore. Ovaj put međutim, smještaj nam je bio uz sami centar za posjetitelje, te vrlo blizu samog kanjona. Bili smo smješteni u hotelu Yavapai lodge. Ime našeg smještaja nam govori da smo i dalje na području Indijanaca Yavapai. Navečer smo se mogli prošetati prema kanjonu i promatrati zalazak sunca.
Pred sami ulaz u nacionalni park Grand Canyon se razvilo malo mjesto sa svojim poštanskim brojem. Zove se Grand Canyon Village. Ima i svoju željezničku postaju. Sve je podloženo turistima. Ovdje imate veliki supermarket, restoran, kafić, i sve što vam treba. Ipak je Grand Canyon jedan od najposjećenijih nacionalnih parkova u SAD-u i nalazi se usred prirode. To znači da nema nikakvih gradova nigdje u blizini.
Kako nam je naš hotel bio odmah tu u centru svega, u supermarketu sam kupio svoju večeru. Općenito, često sam na ovom putovanju kupovao gotova jela u supermarketima jer imaju jako privlačna gotova jela i vrlo veliki izbor sendviča. Meni je još najveći užitak uvijek kad sam u Americi beef jerky, odnosno sušena govedina.
Tako je bilo i ovaj put, puno sam jeo sušene govedine. Također, uvijek kad sam u Americi kupim dosta beef jerkyja za ponijeti kući.
Moram priznati da sam se stvarno osjećao kao u nekom drugom svijetu kad sam se navečer šetao oko svog lodge-a. Sve je u prirodi i jako malo toga je izgrađeno, ali što je izgrađeno je izgrađeno u skladu s prirodom. Tako se i ovaj moj lodge nekako stopio s prirodom. Svud oko nas je šuma, i tu odmah pored je Grand Canyon. Uistinu mi je bio veliki užitak šetati se predvečer i navečer oko mog lodge-a i glavne zgrade.
Dan 4 Grand Canyon – Monument Valley – Page
Grand Canyon je dug 446 kilometara, a ja sam jučer vidio samo mali djelić tog kanjona. Zato smo ujutro kad smo krenuli prema državi Utah stali na još jedno mjesto da bismo još neko vrijeme promatrali ovaj kanjon. Jednostavno je impresivan. Na ovom dijelu kanjona gdje smo ga stali gledati se sasvim jasno vidi dolje u samom dnu rijeka Colorado.
U skladu sa svojim imenom, ta rijeka je stvarno obojana, odnosno nije plava. Smeđa je. Colorado u prijevodu znači obojen.
Nakon toga smo nastavili prema saveznoj državi Utah, gdje se nalaze legendarni pejzaži iz kaubojskih filmova. Nema tko nije vidio ove pejzaže koji se nalaze u Monumet Valley. Zato se ova dolina i zove tako, “dolina spomenika”. Jer stijene koje samostalno stoje na ovoj visoravni su zaista impresivne i nevjerojatan su prizor.
Inače, država Utah je treća od četiri savezne države koje ću posjetiti na ovom putovanju. Već smo bili u Kalifoniji, Arizoni, sad smo u Utahu i čeka nas još Nevada.
Monument Valley
Jako veliki sam ljubitelj western filmova, kao i kaubojskih romana. Zato vam ne moram niti opisivati kako sam se ushićeno osjećao kad sam došao u Monument Valley. Baš je onako kako vidite u filmovima, i to baš baš. A i ovo malo mjesto gdje smo čekali naše vodiče da nas provezu Jeepovima po dolini su sve nekako u kaubojskom štihu. Imaju čak i lik John Wayna kako puca iz pištolja.
Zatim su došli naši vodiči s kojima smo išli u obilazak Monument Valley. Nema asfaltiranih cesta, sve je makadam. Isto tako, nema nikakvih građevina ovdje. Ovo je zemlja Navajo Indijanaca, i samo oni mogu iskorištavati resurse ovog područja. Zato su nam vodiči i vozači bili Navajo Indijanci, poslužitelji u restoranu u tom mjestu su bili Navajo, kao i gospođe koje su radile u suvenirnici.
Zaista je bio nevjerojatan doživljaj biti u društvu pravih Indijanaca! Navajo Indijanci, kao uostalom i svi drugi Indijanci imaju svoje zasebne jezike. Navajo jezik je posebno interesantan jer se koristio u drugom svjetskom ratu kao komunikacija Amerikanaca, da neprijatelji ne bi razmuijeli o čemu se radi. Navajo dakle imaju svoj jezik, ali ipak, Navajo Indijanci su Amerikanci i shodno tome tečni u engleskom.
Naši Navajo vodiči su nas vozili među ovim legendarnim stijenama, i povremeno bismo stajali da izađemo i slikamo se. Bilo je simpatično vidjeti jednog Indijanca obučenog indijanski i na konju koji stoji tako samotno u ovom pejzažu. Može ga se slikati za napojnicu. Nije mi to bilo toliko interesantno, ali zato sam se non stop prisjećao kaubojskih filmova koje sam gledao.
Sad kad sam ušao u treću saveznu američku državu na mom putovanju, Utah, mijenja se vremenska zona. Država Utah je drukčija vremenska zona od savezne države Arizona. To me je dosta zbunjivalo taj dan, pogotovu jer nam je hotel bio u gradu Page, u Arizoni.
Znači isti dan smo se vraćali opet u drugu vremensku zonu. A sutra opet nazad u Utah, jer sam išao u Bryce kanjon. Sat na mobitelu mi se totalno poremetio i više nisam mogao naštimati sat niti ručno.
Utah je država mormona, ali nismo to osjetili jer ovdje na samom jugu Utaha žive Navajo Indijanci.
Prostranstva su golema, nigdje žive duše, nigdje gradova ni naselja. Monument Valley je prava pustinja. Ali ovdje imaš mogućnost imati izvrsne fotografije. Zrak je izuzetno čist i jasan. Svakog tko dolazi ovdje očaraju ova golema prostranstva. Vrlo malo ljudi živi tu. Na primjer cijela država Utah broji samo 3 milijuna stanovnika, kao i Nevada. A Arizona svega 7 milijuna što je ništa u odnosnu na veličinu tih saveznih država.
Na primjer država Utah je velika 220.000 km2, a Hrvatska 56.000 km2. No u Utahu živi 3+ milijuna, a u HR 4+ milijuna ljudi. A Nevada je još veća, oko 290.000 km2 za samo 3 milijuna ljudi!
Ali, tko je god bio u SAD-u, mogao je vidjeti da je sve golemo ovdje. Od hamburgera koji su XXL, do free refill (besplatnog neograničenog punjenja) na primjer soka u McDonalsdu. Kad kupiš piće dobiješ čašu, a onda je sam puniš koliko god puta želiš. Ceste, mostovi, parkinzi, automobili, ma sve je nekako prostrano u Americi.
Nakon što smo se vozili među legenadarnim stijenama doline spomenika, vratili smo se u državu Arizona, jer je naš hotel bio u gradu Page, Best Western Plus, na akumulacijskom jezeru Powell.
5. dan Antilope kanjon – Lake Powel – Bryce Kanjon
Opet sam se ustao u 6 sati ujutro, ali mnogi suputnici su se ustajali i dosta ranije. Zapravo, vodička nas je zezala i pitala tko je uspio odspavati do 6 sati. Naime, svi smo bili iz Europe, i svi smo još bili pod europskom vremenskom zonom. Kad iz Europe dolazite u Ameriku, nekoliko dana se ustajete zato izuzetno rano. No nema veze, bitno je da je i ovaj hotel imao aparat za kavu i puno crne kave 🙂
Ujutro smo imali izlet u poznati Antelope kanjon. Zapravo, nitko nikad nije čuo za ovaj kanjon, ali su ga svi vidjeli. Ovaj kanjon je bio dugo vremena vrlo popularan screensaver na kompjuterima. Ovdje smo također na indijanskoj zemlji, zato su nam opet i vozači i vodiči bili Navajo Indijanci.
Antilope kanjon je uistinu impresivan i ne možemo ga slikati dovoljno koliko bismo htjeli. Možete ga slikavati koliko hoćete ali je teško postići poznate slike sa screensavera. Bilo kako bilo, oduševio me je ovaj kanjon. Išli smo rano ujutro, da bismo ga doživjeli kad sunce izlazi.
Nastavili smo naše putovanje preko velike brane i jezera Powell, i već smo opet ušli u saveznu državu Utah. Stvarno je zanimljivo kako doslovno prijeđeš graničnu crtu dviju saveznih država, i promijeni se vremenska zona! Sat mi se zato pokvario, pa sam morao uvijek računati koliko je sati.
U državi Utah se nalazi jedan od najatraktivnijih američkih nacionalni parkova, Bryce kanjon, i on nam je bio sljedeće odredište. Netko bi mogao reći da nema smisla ići opet vidjeti neki kanjon kad smo prekjučer bili u Grand kanjonu. Međutim, ta dva kanjona su apsolutno različita. Dok je Grand Canyon impresivan u baš svim superlativima, Bryce Canyon je manji, ali ne i mal!
Osim što je kanjon veličanstven za vidjeti, ovdje smo imali i pravi mali kaubojski gradić. Zanimljivo je što do nedavno ovdje nije bilo ničega, i to na daleko i na široko nigdje nikoga. Gospođa imenom Ruby je otvorila pansion, i taj se pansion s vremenom širio. Ne samo u broju soba, nego i u mnogim sadržajima i građevinama.
Tako da je od tog pansiona ovdje nastalo cijelo malo mjesto sa svojim poštanskim brojem. I nazavli su ga Bryce Canyon City. Sve je počelo s našim hotelom Best Western Ruby’s Inn. Tako da sad imate i veliku dvoranu gdje se izvodi kaubojski show program, veliku suvenirnicu, supermarket. I kao što sam već napomenuo, cijeli mali kaubojski gradić.
Bilo je snijega, i zanimljivo je kako nam je prekjučer bilo vruće za u kratke rukave, a danas smo promrzli i posvuda snijeg! Pogotovu zato što sutra idemo u Las Vegas gdje opet idemo u kratke rukave! Snijeg je svakako pridonio ugođaju za vrijeme našeg boravka u ovom malom mjestu na ulazu u Nacionalni park Bryce Canyon.
6. dan Bryce Canyon – Las Vegas
Probudili smo se na hladno jutro, i idemo put Las Vegasa.
Danas smo trebali ići u još jedan kanjon nacionalni park – Zion, ali je nažalost bio zatvoren radi velikog snijega. U zamjenu smo išli u jedan drugi park koji se nalazi na putu prema Las Vegasu: dolina vatre. Mene osobno stvarno oduševljavaju ovi prizori američkog zapada, i stvarno me jako podsjećaju na divlji zapad.
Nastavili smo prema Las Vegasu. Ovaj grad je jako teško opisati. Sjećam se i prvi put kad sam bio u Las Vegasu, prije preko dvadeset godina, da nisam mogao vjerovati svojim očima ono što vidim. Sve je jednostavno ogromno, i toliko blještavo. Mnogi će reći kičasto, ali ja volim ovakav kič. Grad je nastao u pustinji, usred ničega. Kad je Nevada legalizirala kockanje, buknuo je ovaj danas milijunski grad.
Grad zabave, grad grijeha, grad kocke. Svi vole doći u Las Vegas, i ovaj grad je Amerikancima omiljeno city break odredište. Prepun je hotela, a takozvani Strip je glavna ulica.
Na toj glavnoj ulici se nalaze svi najveći, najglamurozniji, najpopularniji hoteli Las Vegasa. Tu se nalazi hotel Luxor, na egipatsku temu. U tom hotelu sam ja bio smješten. Zatim Mandalay Bay, na temu Burme. Pa Excalibur na temu srednjovjekovnog dvorca i vitezova. Tu se nalazi i Circus Circus na temu cirkusa, pa Treasure Island hotel na temu gusara. Vrlo fancy hotel Bellagio je na središtu Stripa, i tema mu je talijanski romantički gradić, a tu je i Cesar’s Palace na temu starog Rima.
Ima i hotel the Venetian, na temu Venecije s kanalima i gondolama! Tu se nalazi i New York, New York hotel, pa Paris hotel, zatim hotel Planet Holywood, pa hotel Stratosfera. Svi ovi hoteli su destinacija za sebe! Doslovno! Naime, svi ovi hoteli broje po par tisuća soba (!!!), i zato imaju svi po nekoliko restorana, loungeova, kafića, i mnoštvo dućana. Na primjer moj hotel Luxor je imao čak tri (!!!) Starbucks kafića.
Svi ovi hoteli imaju mnoštvo zabavnih i show programa, da drže svoje posjetitelje zainteresiranima. Imaju velike bazene, te naravno ogromne kockarnice. Tko god dođe u Las Vegas mora okušati svoju sreću u kockanju! Dakako, ne moraju biti veliki iznosi. Zapravo, neka iznosi budi sasvim sitni, u centima, da zabava duže traje. Jednoruke Jackove, kao i rulet morate svi probati!
Meni osobno je atmosfera svih ovih velikih hotela u Las Vegasu spektakularna. Ujutro sam se opet ustao u 6 sati, i spustio se u lobby u Starbucks po veliku crnu kavu. Naime, jedino u hotelima u Las Vegasu nemate aparat za kavu. Nemate ni mnogo programa na televiziji u sobi. Sve je napravljeno tako da vas vuče dolje, da trošite novac.
Dakle, u 6 sati ujutro se spuštam po kavu, a u kockarnici je aktivnost i dalje vrlo intenzivna! Naime, kockarnice rade 24 sata. I bilo je jako zanimljivo vidjeti ljude koji su proveli cijelu noć kockajući, pa su i dalje za aparatima za kockanje s pivom u ruci!
Današnji dan sam proveo obilazeći tri hotela: Luxor, Mandaly Bay i Excalibur. Sutra ću ići u posjet ostalim hotelima. A navečer sam izišao s nekima iz grupe vani. Las Vegas navečer pršti bojama.
Nevjerojatno je koliko se troši električne energije u Las Vegasu. A još luđe je koliko se troši vode, uzevši u obzir da je Las Vegas u srcu pustinje. Naime, kad vidite koliki su to bazeni, kolike su to fontane, koliko se troši vode. Ne može čovjek vjerovati svojim očima!
7. dan Las Vegas
Opet sam se probudio u 6 sati ujutro bez ikakvih problema, i vrlo odmoran. Prvo sam se spustio u prizemlje mog hotela Luxor i išao kupiti veliku crnu kavu u Starbucksa. Starbucks je naravno radio, kao i kockarnica. Opet je bilo ljudi koji su cijelu noć proveli kockajući se. Bio je vikend pa je zato bio i intentzivniji promet. Naime, vikendom jako mnogo Amerikanaca dolazi u Las Vegas na 2 ili 3 dana.
Dan sam proveo obilazeći hotele. Ponavljam, ovi hoteli nisu samo zgrade sa sobama za spavanje nego cijele destinacije za sebe. Uzeo sam taksi ispred mog hotela i otišao u prvi hotel na Stripu, Circus Circus. Čim sam ušao u hotel shvatio sam da je ovo hotel za obitelji s djecom. Bilo je jako mnogo djece, i sadržaja za djecu. Imate pravi trapez u ogromnoj sali samo za djecu. Cirkusni program se izvodi svaki dan. Ima naravno i mnogo kockarnica, velik broj dućana, restorana i svih mogućih sadržaja. I Starbucks, naravno. Pa sam u Circus Circus hotelu imao moju drugu kavu taj dan.
Nastavio sam moj obilazak hotela na Stripu pješke. Sljedeće je bio Treasure Island, gdje imate prave gusarske bitke! Tu se nalaze pravi gusarski brodovi u ogromnim bazenima. Ispaljuju se topovi, za svaki detalj se potrudilo biti originalan i autentičan.
Nastavio sam šetnju Stripom, prošetao sam se vrlo otmjenim hotelom Bellaggio, u samom centru Stripa. Cilj mi je bio obići i hotel Cesar’s Palace. Ja sam veliki fan američke serije Prijatelji, a oni su u ovom hotelu snimali par epizoda.
Veliki je doživljaj obići hotel The Venetian, s kanalima i gondolama na njima. U unutrašnjem dijelu hotela je strop napravljen kao nebeski svod, pa vam se čini da ste zapravo vani.
Cijeli dan mi je prošao jako brzo, i vrlo sam sretan da smo imali cijeli jedan slobodan dan u Las Vegasu. Ovo je baš trebalo da se grad doživi.
8. dan Las Vegas – dolina smrti – Fresno
Osmi dan putovanja nas je vodio preko doline smrti u Kaliforniju. Dolina smrti se zove tako slikovito jer nema nigdje ničega, i prvim naseljenicima američkog zapada je bilo vrlo izazovno prijeći ovo golemo prostranstvo, bez igdje ikoje biljke, životinje, vode. Danas je dolina smrt nacionalni park, i privlači svojom surovošću.
Danas se jako komotno prolazi ovaj nacionalni park prijevoznim sredstvima. Mi smo stali u centar za posjetitelje, i na još dva mjesta da izađemo iz autobusa te da uslikamo nacionalni park.
Vožnja je općenito bilo duga taj dan, ali ništa zato. Sutra idemo u nacionalni park Yosemite, a prekosutra smo u San Franciscu. I onda nam završava tura. Tko bi rekao da će dani ovako brzo letjeti.
9. dan Fresno – nacionalni park Yosemite – Modesto
Danas idemo u jedan od najpoznatijih američkih nacionalnih parkova, Yosemite. Kako je ovo vrlo popularan park, ne samo među Amerikancima, nego i među stranim turističkim grupama, tako je bilo jako mnogo posjetitelja. Inače, park je jako velik, ali turističke grupe uvijek vide samo jedan vrlo mali dio parka. Dođe se uvijek do centra za posjetitelje, i ode se do glavnog slapa.
Spuštajući se u dolinu Yosemite, vidi se i najpoznatija slika tog parka, a to je “Half Dome” stijena. Ta stijena je skoro pa glatka, i zove se half dome (pola kupole), jer izgleda kao da je pukla na pola. Mi nažalost nismo vidjeli half dome jer nam je vrijeme bilo jako loše. Bila je magla, kiša, sivo, tako da zapravo nismo mogli ništa vidjeti.
Ipak, došli smo do glavnog slapa, malo se prošetali parkom i to je bilo to. Šetajući se parkom, stalno sam zamišljao kako je to bilo u vrijeme Indijanaca. Ipak je ovo zemlja na kojoj su oduvijek živjeli Indijanci. Zato se park i zove indijanskim imenom.
10. dan Modesto – San Francisco
Danas imamo kraću vožnju nego prethodnih dana, i već za nekoliko sati ćemo biti u San Franciscu. Meni osobno je San Francisco jedan od legendarnijih gradova na svijetu. Ovaj grad mi je pojam slobode, ali ne samo osobnih sloboda, nego i slobode duha. Ono, kad ti nešto padne na pamet, pa to napraviš. Zato je Kalifornija općenito toliko uspješna, u svemu. Ovdje su tolike stvari izmišljene, od aerobika do hula hopke.
San Francisco se zaista može na prvu doimati kao hippiejsvski grad i grad sveopćih sloboda. Ali ovo je ipak grad gdje se živi i radi. Poslovna četvrt je ogromna, i ima mnogo visokih nebodera i poslovnih zgrada kao i svaki već grad u Americi. Mnoštvo obitelji žive ovdje, sa vrlo ukorjenjenim tradicionalnim vrijednosti, i djeca se odgajaju sukladno tome.
Dakle, ovo je grad koji sve različitosti spaja u jedno. Zato nam je vodička i govorila stalno da uđemo u San Francisko sa cvijećem u kosi. Tako ide poznata pjesma o San Francisku. Bez obzira što mi nije bilo prvi put u San Francisku, kad sam vidio grad u daljini, bio sam presretan. Prelazili smo Kalifornijske pustinje, brda, šume, i hitali prema Pacifičkom oceanu.
San Francisko se nalazi na Pacifičkom oceanu, i okružen je s tri strane morem. Zapravo, grad se nalazi u zaljevu, i ako ćemo strogo gledati gradske granice San Franciska, onda bismo mogli dobiti krivu sliku da je grad malen. Ali zato kad se govori o San Francisku, uvijek se govori o aglomeraciji, takozvana Bay Area, odnosno “Područje zaljeva”.
U tom slučaju, pod San Franciskom brojimo i Oakland i San Jose koji su odmah tu. Zasebni su gradovi, a i veliki su gradovi također. Tako da cijelo ovo područje ima zapravo veliko stanovništvo. No granice samog grada San Francisko ga čine malim.
Također, jedino se za San Francisko kaže, uz New York da je donekle europeiziran, u smislu da ipak ima nekakav centar u europskom smislu. Grad je jako lijep, i ima mnoštvo znamenitosti za posjetiti. Morate ostati ovdje nekoliko dana. Nama je tura završila u San Francisku, ali svi su učesnici ovog putovanja odlučili ostati još nekoliko dana ovdje. Ja također sam odlučio ostati još 4 dana.
Neprikosnoveni simbol grada je legendarni crveni Golden Gate bridge. Isto tako, nema tko nije čuo za čuveni zatvor Alcatraz. Najposječeniji dio grada je nekadašnja ribarska četvrt Fisherman’s warf.
Isto tako je jako zanimljivo prošetati se kineskom četvrti, ugodnim četvrtima kao Russian Hill, North Beach. Glavna ulica je Market street i izuzetno je ugodna za šetnju i shopping. Embarcadero ulica vas vodi prema luci. Mission i Castro su također izuzetno ugodne četvrti. Obavezno otiđite na brdo iznad grada Twin Peaks, za odlične selfije.
Svakako otiđite na panoramsko razgledavanje brodom koje traje 1 sat. Doživjet ćete San Francisko na jedan totalno drugačiji način, a i proći ćete ispod mosta Golden Gate. Zatim svakako prijeđite pješke most Golden Gate. Na drugoj strani mosta se nalazi ugodno malo morsko mjesto Sausalito, gdje možete popiti kavicu ili sjesti u neki od mnogobrojnih restorana.
Osim što imate most Golden Gate, sasvim neovisno o mostu imate i park Golden Gate koji se nalazi usred grada. To je ogroman park, prava oaza zelenila. A osim toga u Golden Gate parku imate “Japanese garden”, gdje ćete jednostavno uživati i prekrasnoj hortikulturi na japanski način.
Nemojte očekivati u San Francisku onu sunčanu Kaliforniju Los Angelesa i San Diega. Ovdje će vam često u i srpnju trebati dugi rukav. Klima je jako čudnovata u San Francisku, vrijeme je jako često kišovito, sivo i prohladno.
Nema apsolutno nikakve sumnje da će se i vama svidjeti jako puno ovaj grad i lako moguće da će vam San Francisko biti najdraži grad u Americi! Meni zasigurno je.
Moje društvo na cijelom putovanju su bili Kathrin, Jacqueline i Daniel, svi iz Njemačke. Radi njih sam u Americi govorio cijelo vrijeme njemački, a nadao sam se da ću Americi govoriti engleski 🙂
Povratak kući
Moj povratak kući u Split je bila priča za sebe. Prvi put u životu sam letio poslovnom klasom na dalekom letu. Moj let me je vodio preko Frankfurta u Split, i letio sam s Lufthansom. Let za Frankfurt je trajao gotovo 12 sati, i moram priznati da se osjeti ogromna razlika kad se leti u ekonomskoj i poslovnoj klasi.
Jako lijepo nas časte u avionu, obroci su bili za pet, i sve skupa je usluga nekako puno gospodskija. Jedva čekam opet letjeti na dugim letovima u poslovnoj klasi!
Jako puno puta sam letio svake godine na mnogim dalekim letovima, ali uvijek u ekonomskoj klasi. Ovdje u poslovnoj klasi, veliko sjedalo se razvlači u krevet. To je važno na ovakvom dugom letu jer se na taj način može izbjeći da se izgubi noć. Naime, let kreće kasno popodne, a dolazi prijepodne u Frankfurt. Tako da se čovjek može naspavati, i odmoran nastaviti let dalje.
Ovo putovanje, to jest ova tura je bila moja druga tura po zapadnoj Americi. U odnosu na prvi put, sad sam vidio još i Bryce kanjon, route 66, Monument Valley. Šteta što nisam vidio Zion kanjon. To ćemo ostaviti za moju treću turu zapadnom Amerikom!