Praktično o Caminu Frances – Camino de Santiago

Nakon što sam odradio Camino u ljeto 2020, puno toga sam poželio podijeliti s vama, budućim peregrinama i peregrinosima. Iznad svega zato što sam prije odlaska na Camino na mnogim portalima dobio i pročitao puno zbunjujućih informacija i jednostavno neistina. To je motiv za ove praktične savjete za Camino Frances, u nadi da će vam pomoći u pripremi.

Naime, puno puta za vrijeme Camina mi se dogodilo da bih se jasno prisjetio sasvim suprotnih informacija, koja sam pročitao na nekom portalu. Sjećam se na primjer da sam na jednom blogu o Caminu pročitao da si 95% Camina uz ceste i buku, a samo 5% u prirodi. Uh, koliko to nije istina!

Zato bih volio da me svakako kontaktirate ili komentirate ako mislite da nisam u pravu s mojim savjetima, ako nađete grešku, ili ako imate pitanja za mene.

Camino praktični savjeti i preporuke

Kreni oko 7 ili 8 sati ujutro. Hodaj prosječno 25 kilometara dnevno (5 sati hodanja). Normalnim hodom, u jedan sat se prijeđe otprilike 5 kilometara, a u dva sata se prijeđe otprilike deset kilometara.

Napravi 2 duge pauze. Pauze neka ti budu u kafićima na Caminu, jer ćeš tu susretati ostale hodočasnike, pa ćaskajte, nemoj se žuriti. Svako nekoliko kilometara dolazi neko mjesto, ako ti zatreba za opskrbu, vodu i slično.

Dođi u mjesto prenoćišta oko 15 sati. Kad dođeš u prenoćište, izuje teške cipele i uđi u japanke, operi rublje ili hajde ravno na piće. Zatim posjeti to malo mjesto. Večeraj gdje i ostali peregrinosi večeraju, i družite se. U 22 sati se gase svjetla u spavaonicama.

Camino de Santiago buđet

Prvo pitanje na kojem mnogi budući peregrinosi provode jako dugo vremena su troškovi, odnosno koliko Camino košta. Tu ćete naći odgovore da možete proći i za samo 25 euro dnevno, pa i manje.

Piće nakon hodanja

Možete! Ali u tom slučaju zaboravite na piće nakon završenog dana hodanja. Da li želite tako? Upoznao sam jako puno peregrinosa za vrijeme mog Camina, i uvijek na kraju “radnog” dana bismo sjeli na piće. Netko naruči pivo, netko naruči sangriju, netko tinto de verano, netko coca colu.

Računjte na minimalno 3 euro svako piće. Problem bude što to ne bude jedino piće taj dan, i pri tom uopće ne govorim o vremenu provedenom na samom hodanju (jer i za vrijeme hodanja popijete dvije kave), nego nakon što ste došli u prenoćište. Poanta priče je da se redovito uzima i po dva pića, ako ne i više.

A mnogi koji žele za što manje novaca proći Camino u svom budgetu zanemaruju tu stavku, često i namjerno. No, kad ste na licu mjesta, nema ljepše stvari nego na kraju teškog dana opustiti se uz piće. Uzmite u obzir da pri tom ne govorim o još jednom piću, ali to piće će vam biti “u cijeni”. A to piće je na večeri, u hodočasničkom jelovniku. Svaki hodočasnički jelovnik uključuje i vino.

Ako je zima, onda možete proći i bez sladoleda. Ali uzmite u obzir da ako ste na Caminu ljeti, da će vam sladoled jako dobro doći. Ili općenito tako nešto slatkoga. Zato je ipak realnije da računate na budget od cca 40 euro dnevno.

Albergue troškovi

Na Caminu je jako jeftino noćiti, 10 eura, euro gore/dolje. No, albergue sa sobom nosi i mnoge mane. Posebno za one koji ne mogu baš jako dobro spavati. Prednosti albergue su što su jeftini, i tu se priča završava. Drugi kažu da je prednost albergue i socijaliziranje. Ne, to nije istina, albergue ni u kojem slučaju nije uvjet da se socijaliziraš sa drugih hodočasnicima.

Naime, vi se susrećete doslovno svaki dan, tijekom cijelog dana. U odredištima tog dana se nalazite svi skupa u nekom lokalu na glavnom trgu ili ulici, i to ne zato što ste se dogovorili nego zato što svi hodočasnici dolaze tu. Jednostavno se vidite, bude prirodno. A u albergue odete da odspavate. Zato ne, albergue nije uvjet i apsolutno nikakva prednost za upoznavanje.

No, mnogi skupo plate tu jeftinu cijenu, u nespavanju! Koliko sam priča čuo od hodočasnika da nisu oka sklopili u prenićištu. I sad ih čeka cijeli dan hodanja i aktivnosti. Glavni problem, ali nikako i jedini problem, je naravno hrkanje. No, ništa manji problem je neobazrivost drugih hodočasnika koji idu kasnije leći te svojim šuškanjem i zvukovima ne daju drugima spavati. Ili se ustaju prije zore, pa opet svojim šuškanjem i zvukovima probude mnoge. Kažu hodočasnici da žele ići u albergue da dožive atmosferu Camina. Tko kaže da je atmosfera Camina albergue?

Uostalom, mnogi i ne idu u albergue uopće za vrijeme Camina. Pa ako ti je ideja i atmosfera Camina jedna velika prostorija sa mnogo kreveta na kat, uz hrkanje, zvukove, šuškanje, paljenje, gašenje, svjetla, nespavanje i nenaspavanost – super! To onda je za tebe. Ali bez brige, uz dobre čepiće za uši i masku za oči, možeš znatno ublažiti noćenja u alberguima. Albergue ima samo jednu prednost, a to je cijena.

Privatni smještaj tijekom Camina Frances

Mnogi hodači i hodočasnici se opredjeljuju za privatni smještaj, a ne za albergue. Privatni smještaj dakako košta skuplje od albergue, ali ne puno skuplje kad ste u paru. Već smo rekli da albergue košta u prosjeku 10 eura po noći, a za privatna sobu se treba izdvojiti 30-40 eura po noći.

Dogodi se da se plati i ispod 30 eura, ali i iznad 50 eura (posebno u velikim gradovima). Ali, ako idete po dvoje, ta cijena se prepolovi, pa vam zapravo ne bude puno skuplje od albergue. Tijekom hodanja se upoznate s mnogim hodočasnicima, pa ako ste i sami krenuli na put, već za nekoliko dana ste stekli dosta novih poznanstava, pa možete podijeliti trošak sobe. A o kvaliteti privatnog smještaja ne trebamo niti govoriti, a to se prvenstveno odnosi na mir, jer nema hrkanja ni šuškanja drugih hodočasnika.

Uvijek, ali baš uvijek imate plahte, jastuke, pokrivače. U većini privatnih smještaja možete birati sobu sa ili bez kupatila. Svakako, razmislite! Stvarno vas ne treba koštati puno skuplje ako idete u privatni smještaj, a niste sami. A mnogi hodočasnici ionako svako nekoliko odlaze u privatni smještaj, upravo zato da se dobro odmore.

Ostale potrepštine i savjeti tijekom Camino de Santiago hodočašća

Čepići za uši i maska za oči – ovo će vam stvarno biti neophodno, i to ne samo ako idete u albergue, nego ako idete i u privatni smještaj. Čepiće za uši gledajte da su od voska. One od silikona i druge tehnologije jednostavno ne posluže svrsi.

Ima i cijeli sistem kako da namjestite pravilno čepiće za uši. One od voska istraljajte u ruci da se kroz vrućinu malo kao otope da što bolje mogu “sjesti” u uho, i to duboko. Ovo vam može dosta dobro zatvoriti ušni kanal te zvukovi neće baš dopirati do vas. Mada nijedna tehnologija čepića za uši nažalost neće sasvim odstraniti zvukove.

Masku za lice stavite odmah čim odete u krevet. Nemojte misliti da zato što kad idete leći je mrak, pa vam ne treba. Već će se netko ustati i makar mobitelom osvjetljavati spavaonicu.

Ranoranioci i što više kilometara dnevno – ima dosta hodočasnika koji su došli na Camino fiksirano, doslovno samo ga odraditi. To je sasvim u redu, na koncu, i zašto ne. Iz tog razloga, takvi hodočasnici se ustaju prije zore, hitaju što ranije, jer žele odraditi što više kilometara dnevno.

Dnevno prosječni hodočasnik odradi prosječno 25 kilometara, a hodočasnici koji su ovdje ciljano samo proći Camino, odrade regularno 40-tak kilometara dnevno, nerijetko i po 50. Pri tom se ne druže s drugim hodočasnicima, ili se druže izuzetno površno jer ne uspiju steći prijateljstva s tim intenzivnim tempom.

Osim toga, hodočasnik koji dnevno prohoda 40-50 kilometara se puno više umori od onog koji prohoda pola toga. Shodno tome koncentracija je lošija, te ne uspije niti razmišljati o svojim životnim stvarima radi kojih je i došao na Camino. Ili, na primjer ako je došao moliti se, radi ovakvog tempa se jednostavno ne može moliti.

Koliko kilometara dnevno? – recimo 25km. To znači između 20 i 30 kilometara dnevno, s tim da par dana bude ispod 20 kilometara, a par dana iznad 30 kilometara. 10 kilometara dnevno se jednim normalnim, opuštenim ritmom odradi za otprilike 2 sata. Dakle, za 1 sata hodanja odradite otprilike 5 kilometara. Ako se žurite, logično, prijeći ćete, odnosno u manje vremena brže 5 ili 10 kilometara

O ruksaku:

• trebao bi težiti od 10 do 15% vaše tjelesne mase. Ako dakle težite 80 kilograma, kao ja, vaš ruksak ne bi trebao težiti više od 12 kilograma;
• neka bude do 40 litara, nepromočiv – dobar primjer ruksaka na amazon-u;
• ne trebate sve staviti u ruksak, na primjer, ekstra cipele, kao i vreću za spavanje objesite na ruksak;
• nemojte gubiti vrijeme na detaljno proučavanje svih vrsta ruksaka, nema neke veće razlike u kvaliteti;
• uzevši to u obzir, ipak kad kupujete nemojte gledati cijenu pod svaku cijenu, uvijek se govori da dvije stvari na koje morate obratiti pozornost su cipele i ruksak, ne dijelite se od to dvoje tijekom cijelog Camina;
• ipak, ne morate do u detalja gledati svaki ruksak i potrošiti jako puno vremena na to;
• gledajte da vam ruksak ima mrežu između svoje stražnje strane i vaših leđa, da vam se leđa ne znoje.

O vreći za spavanje: ako idete u albergue, obavezno ponesite sa sobom vreću za spavanje, apsolutno će vam biti neophodna. Naravno da je razlika da li idete zimi ili ljeti. Ako idete ljeti, trebat će vam manja temperatura, ali obratite pozornost da i ljeti bude jako hladno po noći!

U Pirinejima i podnožju Pirineja, noći su izuzetno hladne usred ljeta. Također u planinama u Galiciji, O Cebreiro posebno, zna biti izuzetno hladno usred ljeta po noći. Ali pored vreće za spavanje, ponesiti i plahtu, a može i plahta za spavanje (kao vreća za spavanje). U vrućim noćima će dobro doći. Ako idete u privatne pansione, privatne sobe, vreća za spavanje vam ne treba. Privatne sobe uvijek imaju opremljene krevete.

Cipele i čarape (i gamaše) – mnogi će na cipelama potrošiti jako puno vremena. I ne čudi budući da kako smo već prije spomenuli, dvije stvari o kojima stvarno morate obratiti pozornost, i više od drugih stvari, su ruksak i cipele.

Naime s to dvoje se apsolutno ne dijelite na Caminu. Ali, i na cipele nema smisla gubiti dane i tjedne, da ne kažem mjesece razmišljanja. Ono na što morate obratiti pozornost je da budu cipele za hiking ili planinarenje, nikako tenisice za trčanje. Tako ćete već u mnogome izbjeći da dobijete žuljeve.

Pored toga, uzmite u obzir da je ovakvu vrstu cipela uvijek dobro kupiti broj veći! I gledajte da je Gor-Tex tehnologija, to znači da vam se ne promoče kad kiši. I neka to bude to! Koje cipele vam se svide vizualno – kupite ih! Dakle, da su cipele za hiking ili planinarenje, da su broj veće i da su Gor-Tex tehnologija.

Posebne čarape za hiking ili planinarenje bi također bilo važno kupiti. Jer, s cipelama i čarapama za hiking, ili planinarenje ste se zaštitili od žuljeva. Htio bih spomenuti gamaše, komad robe koji štiti da kiša ne uđe u cipele, a koji se navlači od koljena do stopala, nije zapravo loše. Međutim, ako želite imati komad manje na Caminu, možete obratiti pozornost da imate duže hlače, koje dobro pokrivaju cipele.

O žuljevima – izuzetno mnogo hodočasnika dobije žuljeve, a zapravo ih možete izbjeći jako lako. Kad dobijete žuljeve, to mnogima zna jako zagorčati Camino, jer bolovi znaju biti jako veliki te vam jako smeta kod samog hodanja. Vidio sam grdne rane od žuljeva na hodočasnicima!

Spriječite žuljeve tako što ćete 2 do 3 tjedna prije Camina početi trenirati (hodati po neravnom, zemljanom terenu), i razgaziti svoje cipele za hiking u kojima ćete hodati, i to sa čarapama za hiking. Na taj način, ako i dobijete žuljeve, imat ćete vremena da ih zaliječite bez bolova u svome prebivalištu.

Ipak, trebali biste u pripremama za svoju “apoteku” kupiti i posebne flastere za žuljeve, te zavoj, za slučaj da žuljevi postaju grdniji, odnosno da se pretvore u rane. I onda trebate kupiti i nešto čime ćete taj zavoj pričvrstiti. Za tu namjenu vam predlažem da kupite običan flaster, koji bi vam ionako ionako trebao biti za svaki slučaj u vašoj “apoteci” koju nosite sa sobom.

Štapovi za hodanje – izuzetno mnogo hodočasnika koristi štapove za hodanje, i pri tom uopće nema razlike u godinama, dvadesetogodišnjaci i sedamdesetogodišnjaci ih koriste. Ako ih želite koristiti, svakako kupite preklopne da što manje mjesta zauzimaju u vašem ruksaku.

Ja osobno ih nisam koristio, i trudio sam se naći prednost u štapovima. Međutim, jednostavno mi štapovi za hodanje nisu trebali. Svakako, budući da jako mnogo hodočasnika koristi štapove za hodanje, razmislite da li biste ih i vi htjeli koristiti.

Hodočasnički jelovnik (menu peregrino) – sjećam se jednog od blogova koji sam čitao prije polaska na Camino, a koji mi se skoro svaki dan vraćao u glavi kao jedna od najvećih neistina koje sam pročitao o Caminu. A to je da je hodočasnički jelovnik grozan i da je samo piletina na jelovniku.

Ja i kad bih htio ne bih mogao dovoljno reći koliko je taj blog bio suprotan istini! Kao prvo, hodočasnički jelovnik je izvrstan, i kao drugo odličan je omjer kvalitete i kvantitete. Ali uistinu! Španjolci jedu u dva slijeda, imaju prvo jelo (primero plato), i drugo jelo (segundo plato).

Pri tom, prvo jelo nije kao kod nas juha, nego je sasvim konkretno jelo, kao na primjer tjestenina, špageti, makaroni, sasvim konkretne salate i slično. Kao drugo jelo dolazi izbor od piletine, govedine, (skoro uvijek!) ribe, i slično. Svaki, ali baš svaki dan možete imati drugačiji meni, za otprilike 12 eura.

Toliko košta u prosjeku hodočasnički jelovnik. Uvijek imate izbor od više prvih i više drugih jela. Pri tom sam “samo” 3 izbora prvih i 3 izbora drugih jela vidio u dva manja mjesta! Uvijek, ali baš uvijek je bilo dosta više izbora i za prvo i za drugo jelo! Kad tome dodate da uz hodočasnički jelovniku ide i kruh i voda i cijela boca (!) vina i desert – ne znam kako je ikad netko mogao napisati nešto grubo o hodočasničkom jelovniku!

Evo i sad se čudim na blog koji sam bio čitao prije polaska na Camino! Hodočasnici većinom uzimaju hodočasnički jelovnik za večeru, ali nitko vam ne brani da ga uzimate i za ručak, pa i u 16h popodne! Ipak, na hodočasničkom jelovniku neće biti neki tipični španjolski specijaliteti, kao što je hobotnica na galicijski način (puplo gallego), sangrija, tapas i slično, pa nije loše ponekad otići u neki restoran i probati te specijalitete, van hodočasničkog jelovnika. A nemojte zaboraviti koristiti i dućane. Mnogi za ručak upravo koriste dućane da kupe kruh, salamu, jogurt i slično, i prođu za niti 5 eura za ručak.

Prehrana na Caminu Frances

Osim gore spomenutog hodočasničkog jelovnika koji hodočasnici većinom uzimaju za večeru, dotaknut ćemo se i drugih obroka. Doručak u prenoćištu, albergue nemate!

U privatnim prenoćištima zna se dogoditi da ima doručak, a ponekad bude i u cijeni. Međutim, taj doručak se sastoji od gotovo uvijek nešto kruha, maslac i marmelada, te kava ili čaj. Dakle, ako ste za pecivo, kroasan, salamu i sokove, trebat ćete ići na konkretniji doručak. No, da ponovimo, albergue gotovo nikad nemaju doručak, a kako se dosta rano kreće na hodanje, oko 7 ili 8 sati ujutro, kafići još ne budu otvoreni.

Zato hodočasnici budu uvijek spremni da kad se ustanu, prvo slijedi hodanje i u prvo mjesto, nakon recimo 1 sat hodanja se sjeda u neki kafić na doručak. Mjesta na Caminu dolaze svako u prosjeku 5 kilometara, pa ako 5 kilometara prolazite za 1 sat, recimo da onda za jedan sat možete sjesti na doručak. I kad ste krenuli na hodanje taj dan i već odvalili dio puta pa došli u sljedeće mjesto, tu već budu otvoreni kafići jer nije više jako rano.

Svi kafići i lokali na Caminu su opremljeni za hodočasnike, i svi su tu zapravo za hodočasnike. Tako da imate često i hodočasnički meni za doručak, od na primjer peciva, kave i sok, ili nekakva slična kombinacija, pa sve skupa platite recimo 5 eura. Za kavu uvijek računajte oko 1, 1 i pol euro, a isto toliko računajte za svaki kroasan. Sljedeći obrok bude ručak, koji možete imati u bilo kojem lokalu za vrijeme Camina, ali mnogi pojedu za ručak sendvič koji kupe u nekom kafiću (otprilike 4 eura, sir i pršut), ili odu u lokalne dućane pa si kupe što im treba za ručak, ali i za sutra ujutro za doručak ako ne možete izdržati do prvog odmorišta sutra ujutro kad krene hodanje.

Cijene namirnica

Cijene namirnica na Camino Frances su otprilike kao i u Hrvatskoj. Ljeti mnogi vole kupiti i sladoled, pa je i to 2, 3, 4 eura, a mnogi tijekom Camina zastanu i nekoliko puta u odmorištima, pa barem 2 puta, ako ne i tri. I svaki put kupe barem kavu. Svakako, ako ćete koristiti lokalne dućane za obroke, možete proći dosta jeftinije na Caminu. Doručak 3 euro (kava i kroasan), kava u pauzi (1 euro), ručak sendvič (4 euro), kava poslije ručka (1 euro), večera hodočasnički meni (12 euro), sladoled (3 euro), 2 pića (piva, sangrija, tinto de verano) 6 eura.

Za vegetarijance i vegane – na žalost, nemam dobre vijesti za vegetarijance, a za vegane još i manje. Jednostavno, na Caminu neće imati baš izbora. Salata svakako ima i to uvijek na jelovniku, ali s osnovnim namirnicama (zelena salata, rajčice, krastavci).

No, za vegetarijance barem ima i ribe, i jaja, i sira, i tako dalje, tako da oni čak i prolaze nekako. Ali za vegane stvarno nije jednostavno. Tako da vegani neće dobro proći s hodočasničkim jelovnikom. Na svu sreću, uvijek ima dućana, a i ne moraju jesti s hodočasničkog jelovnika, pa neće ostati gladni.

O vodi – mjesta dolaze svako nekoliko kilometara, i u svim mjestima na Caminu imate fontane za napuniti vaše boce vode. Ako idete ljeti, dvije litre vode sa sobom bi bilo idealno, jer u tom slučaju se ne trebate brinuti da će vam ponestati vode. Zimi pak vam je dovoljna jedna boca od jedne litre.

Dakle, voda nije nikada problem, osim što se ljeti treba obratiti pozornost da imate dovoljno vode, da budete svjesni kilometara i kada vam dolazi sljedeće mjesto. Voda u Španjolskoj je pitka, pa i u većim gradovima možete bez problema napuniti iz slavina svoje boce.

Kada ići na Camino?

Srpanj i kolovoz su izuzetno vrući, tijekom cijelog Camina, ali Pirineji su ugodni. Međutim, sunce zalazi jedan sat kasnije nego u Hrvatskoj pa bude izrazito vruće tek u ranim popodnevnim satima. A do tada su mnogi već stigli u svoje odredište. Usred ljeta vam treba dugi rukav kojeg ćete vrlo često koristiti ujutro kad krećete na hodanje. Osim toga, ljeti je najpopularnije ići na Camino pa shodno tome bude najviše hodača.

Zimi s druge strane bude jako malo ljudi na Caminu. Zima je izuzetno hladna, s puno snijega, dani su kraći, te je s tog aspekta Camino malo izazovniji, ali ništa manje čaroban! Proljeće i jesen su savršeni za Camino, s tim da na jesen zna padati puno kiše. Posebno u Galiciji, koja je i poznata kao kišna regija. I proljeće i jesen budu prilično prohladni i ujutro i navečer, tako da će vam trebati dobre jakete. Ali vrijeme je lijepo preko dana, ni hladno, ni vruće, a ima dosta ljudi na Caminu.

Fizička priprema prije Camina

Za prvi dan Camina se kaže da je najteži, prijelaz preko Pirineja. Nakon tog dana, mnoge hodočasnike bole mišiči, i više dana. Ovo se izuzetno jednostavno može izbjeći tako da nekoliko tjedana prije nego odete na Camino, prakticirane Camino u svom gradu.

Hodajte po deset kilometara dnevno u svojim novim cipelama i čarapama za pješačenje po zemljanom terenu, i radite čučnjeve. Na taj način ćete i biti spremni za prijelaz Pirineja, cipele će vam se skroz prilagoditi, i neće imati problema sa žuljevima na Caminu! Camino je hodanje, i to je to, tako da Camino može odraditi svatko osim baš starijih ljudi i osoba sa smanjenom pokretljivošću. Zato ćete na Caminu viđati sedamdestogodišnjake koji hodaju svoj Camino bez ikakvog problema.

U koliko sati krenuti na hodanje?

Optimalno je oko 7 ili 8 sati ujutro, naravno, ako hodate prosječno 25 kilometara dnevno. Ranije stvarno nema potrebe. Naime, više manje sva mjesta na Caminu su mala mjesta, i u principu nemate što raditi u tom mjestu kad dođete.

Ako krenete u 5 ili 6 sati ujutro pa ako dođete u 12 sati, a odradili ste već 30 kilometara, što dalje? Nemojte tako, u 5 ili 6 sati kreću oni koji žele što više kilometara odvaliti i samo prohodati Camino. Nemam nikakvu predrasudu prema onima koji su samo došli prevaliti Camino. Ne bih htio da u mojim komentarima zvučim grubo prema takvoj vrsti peregrinosa. Ako ste baš u srpnju ili kolovozu, onda pored onih koji kreću u 5 ili 6 sati ujutro da prevale što više kilometara, imate i one koji kreću tako rano, ali njihov motiv je da izbjegnu vrućine.

Najjače sunce na Caminu bude poslije podne, oko 15, 16 sati. Dakle, nije problem ni da ostanete duže spavati, pa da ponekad krenete i u 10 sati ujutro tu i tamo, pa da dođeš u mjesto tog dana oko 18 sati. Ali peregrinosi to baš i ne prakticiraju. Ovdje bih još napomeno da je lijepo povremeno stati i odmarati se u prirodi za vrijeme hodanja, pa i to uzmite u obzir kad govorimo o vremenu.. Najvažnije je da se ne žurite dok ste na Caminu.

Kući planirate i rezervirate gdje ćete točno noćiti na Caminu? – Ja radije ne bih. Naime, na Caminu se trebate prepustiti svakom danu. Ja sam osobno kući prije puta rezervirao samo Roncesvalles i Pamplonu.

Ali Saint Jean Pied de Port nisam, činilo mi se da je svaka druga kuća pansion za hodočasnike. Iskreno nisam znao ni gdje ću biti treći dan, da li u Zubiri ili Larrasoana. Znaći, ujutro, kad se probudite, vidite kako se osječate i što i koliko kilometara želite odraditi taj dan.

I onda, barem sam tako ja radio, i funkcioniralo je kao podmazano – kad bih sjeo na prvu kavu, dakle nakon recimo jedan sat hodanja, na miru bih si rezervirao smještaj.

Booking.com ili kako rezervirati smještaj na Caminu?

Nemojte se brinuti o tome gdje spavati, jer već kad dođete u hodočasnički ured u Saint Jean Pied de Port, dobijete spisak svih smještajnih jedinica na cijelom Caminu.

Osim toga, imate popise smještaja u svim knjigama vodičima, u aplikacijama o Caminu na mobitelu, ili u Google utipkate ime mjesta i smještaj i da vam opcije, a tu je naravno i Booking.com.

Sistem u alberguima je da kreveti idu onim koji prvi dođu. Kako ulazak u sobe često bude kasnije nego što dođete, u tom slučaju se stavljaju ruksaci ispred albergue, i to po redu, tko je kako došao. Na taj način se zna komu idu kreveti. U drugim prenoćištima, koji nisu albergue municipal, vrlo je dobro nazvati to jutro, ili dan prije ako ste sigurni da ćete sutradan ići baš u to mjesto.

Naime, nitko vam ne brani da samo banete na vrata prenoćišta, no u tom slučaju niste sigurni da ćete imati krevet. Dakle, moj vam je savjet da ujutro kad se ustanete, na prvoj pauzi, tamo gdje ćete imati doručak, lijepo na miru vidite kako se osjećate i kamo želite ići taj dan. Kad ste se sami sa sobom dogovorili, uzmete taj spisak prenoćišta koje ste prethodno dobili, i nazovete ih.

Problem kod ovakvog načina rezerviranja smještaja je što Španjolci užasno slabo govore engleski, te ako ne govorite španjolski, teško ćete se razumjeti. Ali zato imate Booking.com, s kojim jako lako možete bezbrižno rezervirati smještaj tog dana za taj dan u mjestu u koje želite ići. Na taj način ste izbjegli sve probleme u komunikaciji koje ste imali pri telefoniranju, često se druga strana ne javlja na telefon, i tako dalje.

Ja osobno sam u početku stalno zvao na telefon, ali sam vrlo brzo prešao no Booking.com, i ta me platforma pratila do kraja mog Camina.

Kiša i oprema za kišu tijekom Camina Frances

Jako je važno računati na kišu na Caminu, jer ćete je sasvim sigurno imati. Možda, i to jedno veliko možda, ne bude kišilo baš u srcu ljeta, srpanj i kolovoz. Ali ponavljam, to je jedno veliko možda. Galicija je poznata kao kišovita regija, a upravo u regiji Galicija je Santiago de Compostela.

Meni je dva puta kišilo u srpnju i kolovozu. Svakako, opremite se za kišu. Apsolutno predlažem poncho, koji će vas cijelog pokriti, zajedno s vašim ruksakom. Pazite da uzmete ekstra veliki poncho, tako da stvarno možete u njega stati. Ja sam nažalost kupio nešto kraći poncho od onog što mi je trebalo.

Može se kupiti i pokrivalo za ruksak, ali to nemojte kupiti, nema smisla. Logičnije je kupiti poncho koji onda pokriva i ruksak, pa je onda tako pokriven jednostavnije hodati.

Kupite veliki šešir za kišu (ne kapu), tako da vas dobro pokrije pa da vam ne kapa voda sa šešira u leđa. Naime, ponchom možete pokriti i glavu, ali šešir vam je važan da ga imate sa sobom i da vas zaštiti od sunca. I opet i za sunce, ne kapa nego šešir! Posebno ako idete ljeti, jer budu izuzetne vrućine, te vam jako izgori vrat ako imate kapu.

Šešir nemojte kupiti u crnoj boji! Ja sam napravio tu grešku. Crna boja privlači sunce, i jednostavno vam s crnim šeširom bude još vruće. Gamaše možete i ne morate kupiti. Ako ćete kupiti, potrošiti ćete još novaca, i zauzeti mjesto u svom ruksaku. Jednostavno uzmite malo duže hlače za hiking, te pokrijte cipele hlačama ako baš bude potrebe.

Cipele svakako da vam budu Gor-Tex tehnologija, to znači da su nepromočive.

Dva para cipela i o obući – Dva para cipela da, osim ako ne idete ljeti. Ako idete ljeti, ne! Naime, zima, rano proljeće i jesen nose sa sobom dosta kišnog vremena, a zima donosi i snijeg. Kad se izujete nakon što ste došli u prenoćište, a cipele su vam mokre, neće se moći osušiti do ujutro.

A uistinu ne želite sutra ujutro ući u mokre cipele i hodati tako cijeli dan. Računajte da onda objesite drugi par cipela na ruksak, a ne da ih stavljate u ruksak. No ljeti vam dva para cipela jednostavno ne trebaju i bit će vam žao ako odete na put s dva para cipela, samo će vam smetati.

No ono što nikako ne smijete zaboraviti ponijeti sa sobom su japanke, ili nešto slično za tuširanje, a i da budete u tome (ljeti, proljeće i jesen) kad se izujete. Zimi zna biti prohladno pa biste za albergue ili ako idete u privatne sobe mogli ponijeti papuče.

O hlačama – u Decathlona možete naći sve za sport i slobodno vrijeme, pa tamo možete kupiti i hlače za hiking, odnosno planinarenje. Ako ne idete na Camino zimi, gledajte da su vam hlače one koje od dugih mogu postati i kratke. Izuzetno praktično!

I druga stvar na koju trebate obratiti pozornost je da su i za kišu, to jest da se odmah osuše ukoliko se smoče. I svakako ponesite još jedne hlače, za dok su vam ove druge na pranju. Ako idete ljeti, te druge vam slobodno mogu biti kratke hlače.

O španjolskom – nevjerojatno je kako Španjolci koji rade u djelatnostima najdirektnije vezanim za Camino, dakle u prenoćištu, restoranu, kafiću, slabo govore engleski. Zato je najbolje da naučite osnovne izraze španjolskog koje ćete sretati tijekom Camina i prije nego krenete na put.

Htjeli ili ne, vi ćete naučiti pa sigurno i pedeset riječi na kraju Camina. Cafe con leche (kava s mlijekom), bocadillo con queso y jamon (sir sa šunkom i sirom), una cerveza por favor (jednu pivu, molim), un helado (jedan sladoled), un menu pergerino (jedan hodočasnički jelovnik), pollo (piletina), pezcado (riba), cuanto cuesta (koliko košta), cama (krevet), una abitacion (soba), donde esta (gdje je), naučiti brojiti do 100.

I na kraju će vam biti drago što ste naučili sve te riječi. Ipak je španjolski jedan od najljepših jezika na svijetu, a i jako koristan uz to.

Socijaliziranje – jedan prekrasan aspekt na Caminu je socijaliziranje. Naime, na Caminu upoznaješ druge hodočasnike, i susrećete se tijekom cijelog Camina. I to ne susreće se samo one hodočasnike koji su krenuli kad i ti, nego i one koji su krenuli dan ranije i dan kasnije.

Naime, tijekom Camina uvijek netko usopri, netko ubrza, netko ostane negdje noć duže, netko nešto preskoči, tako da niste svaki dan s istima. Pet dana imate ritam s nekim, pa sljedeća četiri s drugima, pa sljedećih pet dana opet s onima od nekidan, pa onda par dana s trećima.

I tako stalno, tijekom cijelog Camina se susrećeš sa određenim brojem hodočasnika. Družite, sklapaju se prijateljstva. Ovo je uistinu jedan prekrasan aspekt Camina. Zato bih rekao da oni koji su došli doslovno samo priječi Camino puno gube u nedruženju s drugim hodočasnicima. Naime, većinom oni koji kreću ranom zorom da prijeđu po 40, 50 kilometara dnevno se ne druže ni s kim.

Čuli ste da Camino ide stalno uz ceste? – Camino ide često uz ceste, i često se čuje buka prometa, ali ipak, istina je da je Camino većinom u prirodi i to prekrasnoj. Dakle, često ide Camino uz ceste, ali ne stalno. Na primjer, prije i poslije Leona Camino ide uistinu većinom uz ceste.

I općenito, uvijek oko velikih gradova se vidi i čuje promet. No ipak, istina je da izuzetno veliki postotak trajanja Camina provodite u prekrasnoj prirodi. Koliki postotak? Ako bih pogađao, rekao bih da ste oko 70% Camina u prirodi i daleko od cesta i zvukova prometa.

Hodočasnik ili hodač, odnosno o vjeri – jedan mit koji valja razbiti ovdje je da je Camino danas kršćansko hodočašće. Ne, nije. Od desetog stoljeća kad se počelo hodočastiti na grob Isusovog apostola svetog Jakova, pa do prije par desetljeća, ovo uistinu je bilo kršćansko hodočašće.

Danas Camino nije kršćansko hodočašće, i koliko god se trudili da ima vjernički aspekt, jednostavno ga nema. Na Camino doduše idu i kršćani i trude se da to bude hodočašće, ja sam prvi htio da mi Camino bude čisto vjersko, duhovno iskustvo. Ali to nije moguće.

Na Camino odlaze ljudi koji vole hodati, vole prirodu, vole putovati u strane zemlje, španjolski gradovi i gradići koji se posjećuju usput su stvarno divni, španjolski način življenja i španjolska hrana, zatim društvo koje susrećete i upoznajete putem, sve su to razlozi zašto se odlazi na Camino. Mnogi odlaze na Camino da bi razmišljali o svom životu, i preslagivali stvari, krenuli u “novi početak”.

Dobro je ići na Camino ako ste u takvim životnim situacijama jer vam Camino nudi dugo vremena, prostranstva i prirodne ljepote, planine, šume, rijeke, beskrajna žitna polja, da budete dugo vremena sami. Kršćanin može osjetiti nešto jakoga tek po dolasku u Santiago de Compostela, na apostolov grob. Ali, sažetak priče je da Camino nije duhovno iskustvo, u smislu vjerskog, kršćanskog. Ali apsolutno je duhovno generalno iskustvo.

Štoviše, mnogi će sasvim jasno na Caminu govoriti da niti nisu kršćani niti imaju ikakve veze s kršćanstvom. Radi svega ovoga mi je bilo potrebno vremena da prihvatim da se sve učesnike Camina naziva peregrino (hodočasnik), mada to sasvim jasno nisu. Njih bi se trebalo nazivati hodačima. Ne bih htio zbuniti učesnike Camina, ali hodočašće je kad idete u Svetu Zemlju, Lourdes, Fatimu, samo isključivo i jedino radi vjerskog doživljaja, molitve i slično. Camino to jednostavno nije.

Ali radi tradicije i svega, nastavimo ga zvati hodočašće, i mi se nastavimo nazivati peregrinos (hodočasnik).

Mobitel i o punjenju baterije – pripremajući se za Camino, razmišljao sam da će mi se usred prirode nestati baterije na mobitelu. To bi bilo nezgodno iz puno razloga, a samo telefoniranje je najmanji problem. Više mi je trebao google maps i muzika.

Pa sam kupio mobilni punjač za bateriju. I to će vam biti potrebno ako puno koristite mobitel ili slušate puno muziku. No, meni taj mobilni punjač baterije nije trebao mada sam ga intenzivno koristio. Naime, svako nekoliko kilometara je neko mjesto s kafićem, i tu bih punio mobitel.

Ali svakako, ako puno koristite mobitel, ponesite sa sobom mobilni punjač baterije. I naravno slušalice, ako vam slušate muziku. Meni je trebao i stabilizator za mobitel jer volim snimati video. Svakako, obratite pozornost kući, dok se spremate što vam od toga treba za mobitel.

Nemoj se izgubiti – Camino je izuzetno dobro označen. Posvuda te prate žute strelice i simboli Camina, Jakovljeve kapice. Ipak, normalno je izgubiti se, skrenuti s puta, i to ne samo jedan put.

Uvijek ćete biti krivi vi kad krivo skrenete, jer niste pazili na znakove, niste bili koncentrirani, bili ste umorni, bili ste u razgovorima s drugim hodočasnicima. No, kao što sam rekao, to je normalno jer si na Caminu, i opušten si. Zato mnogi sa sobom nose vodiče u obliku knjiga, a ima i više aplikacija za mobitel o Caminu.

I naravno, Google maps, kojeg sam ja najčešće koristio kad bi mi zatrebao. I put kojim idete je stvarno u Google Maps ucrtan kao “Camino”. Nije ga Google Maps u cijelosti obilježio sa “Camino”, ali dobrim dijelom je.

Dan odmora – mnogi ostanu u nekom gradu dodatni dan, čisto da se “odmore” od Camina. Ja sam pri planiranju Camina odlučio ostati po dodatni dan u većim gradovima i to u Pamploni, Burgosu, Leonu, a u Santiago sam ostao čak 3 dana! To se pokazala kao fenomenalna odluka! Ne zato jer mi je odmor kao odmor stvarno trebao, već zato što su gradovi jednostavno lijepi.

Onda, sam razmišljao bi li ostao po jedan dodatni dan i u Logronu i u Ponferradi, međutim odlučio sam da neću. I to je bila također jako dobra odluka. Oba grada su lijepa, ali više nego dovoljno za samo jedan dan.

Pranje rublja na Caminu – svaki smještaj na Caminu, osim alberguea, ima perilice i sušilice rublja. I jedno i drugo košta po ili 3 ili 4 eura. U albergueima međutim nema u principu perilica i sušilica, već robu perete ručno. Alberguei su tako organizirani pa imaju mjesto gdje prati rublje, kao i sušilo.

Međutim štipaljke trebate ponijeti sa sobom, i svakako ih stavite na svoju check listu prije polaska na Camino da ih ne zaboravite. Uzmite u obzir ako perete svako na primjer dva ili tri dana robu, da dan kad perete robu bude lijep ili vjetrovit, čisto da vam se rublje uspije i osušiti. Ovo se ne odnosi na ljeto, jer je ljeti uvijek lijepo vrijeme za prati robu.

Koliko presvlaka odjeće nositi? – tri presvlake čarapa, donjeg rublja i majice su optimalno, četiri su puno! Dakle po tri para čarapa, tri majice i tri donja rublja, dvoje duge hlače, ljeti jedan dugi rukav, a zimi dva. Na taj način nikad nećete ostati bez čiste robe. Ako pak nosite po samo dva para čarapa, donjeg rublja i majice, tu biste se ponekad mogli naći u problemima.

Biciklom – neki hodočasnici znaju iznajmiti biciklu, i biciklom odraditi neku dionici. Svakom po svojim nahođenjima, ali držim da nije zgodno biciklom po Caminu, teren jednostavno nije za bicikle.

Pošalji prtljagu taksijem – možete poslati prtljagu iz jednog grada u drugi taksijem, odnosno prijevozničkom službom koja je tu upravo samo radi prijevoza prtljage. Taksi služba za prtljagu je jako dobro organizirana, vi kad naručite prijevoz prtljage samo napišete u kojem ste prenoćištu taj dan.

Kad vi odete na hodanje, ujutro dolazi prijevoz i ide od prenoćišta do prenoćišta i kupi prtljagu, te ih nosi u mjesta koja su ispred vas, u sva prenoćišta za koje je najavljeno da se odnese prtljaga. Tako da kad dođete u prenoćište, prtljaga vas čeka na recepciji. Po dionici i po komadu prtljage košta 5 eura.

Preskočiti dionice – neki ljudi jednostavno preskoče cijele dionice, pa na primjer od Leona do Santiaga odu autobusom. Ima ljudi koji žele prohodati Camino frances od Saint Jean Pied de Port do Santiaga, ali nemaju dovoljno dana, pa preskaču dionice.

Opet, svatko po svome nahođenju, ali po meni bi bila logičnija opcija da ako se nema dovoljno dana za prohodati Camino u cijelosti, da ga se prohoda u dijelovima, po redu, u nekoliko godina. Na primjer, prvu godinu od Saint Jean Pied de Port do Burgosa. Drugu godinu od Burgosa do Ponferrade, pa treću godinu od Ponferrade do Santiaga. I tako si na svakoj dionici po 10 – 12 dana.

Uzmi bus na ulazu u Burgos – zvali bismo “cheaters” one koji bi neku dionicu odradili biciklom, poslali prtljagu taksijem, ili neku dionici odradili autobusom. Naravno, cheater, od milja, ništa grubo. Ipak, za jednu dionici se nikako ne može reći da ste cheaters ako je preskočite, a to je ulaz u Burgos.

8 kilometara ravne ceste kroz grad, prvo kroz industrijsku zonu, pa nepregledne stambene blokove, nikako kraja toj cesti dugoj 8 kilometara. A točno tamo gdje počinje ulaz u Burgos, dakle gdje počinje tih tih 8 kilometara se nalazi autobusna postaja javnog gradskog prijevoza. Mnogi hodočasnici uskoče u taj bus, dovede vas u sami centar grada.

Meseta nije strašna – mnogo hodočasnika se boji Mesete, posebno ljeti. Mnogi je čak i izbjegavaju. To je dio Camina između Burgosa i Leona. A kaže se da ako si došao na Camino razmišljati i biti sam sa sobom, onda je to upravo na meseti. Radi se o središnjem španjolskom visočju, to su zapravo nepregledna žitna polja. Istina je da nema nigdje niti stabla!

To jest, dođe tu i tamo po jedno stablo, ali svako na primjer dva kilometra! Mesetu se odradi bez ikakvih problema tijekom cijele godine, osim što usred ljeta zna stvarno biti jako vruće. Iznad 40 stupnjeva nije ništa neuobičajeno. Međutim, uz malo pripreme i ljeti se meseta odradi bez problema. Dosta vode, šešir na glavu i znaj točno kad ti dolazi sljedeće mjesto (voda). I to je to. Meni je ovaj dio Camina uistinu bio predobar.

Kupaći kostim – ako idete ljeti, zapravo, obavezno vam treba kupaći kostim. Vrlo često se imate priliku kupati, i ljeti vam jako dobro dođe! Svako toliko bude neko mjesto s bazenom, ali još češće budu rijeke gdje lokalna uprava uredi plaže, te se lokalno stanovništvo tu kupa. Ipak ste daleko od mora, a ljeta su vruća u Španjolskoj. Kupaći kostim vam neće trebati van ljeta.

Depresija – mnogi hodočasnici, barem se tako kaže, prolaze u jednom određenom trenu kroz depresiju. Ili barem tako neko bezvoljno stanje. Takvo stanje međutim ne bude niti na početku, niti u zadnjem djelu Camina, tada smo skoro pa euforični. Ali, mnogi govore da iskuse neku određenu depresiju u jednom trenu. Mene je depresija također uhvatila i držala me nekoliko dana na meseti. Sve je bilo OK, i nije se vidjelo na meni, ali u sebi sam bio dosta loše volje.

Svašta nešto o Caminu Frances

• probaj pulpo gallego (hobotnica na galicijski način);
• ponesi 2 brzosušeća ručnika;
• ako ideš baš usred ljeta, možeš nekad prenoćiti uz rijeku ili uz crkvu u nekom malo mjestašcu;
• ponesi kamenčić iz svog grada za ostaviti ga na Cruz de Ferro;
• ako nemate vremena, možete hodati od Sarria i dobiti certifikat, naime minimalno se treba prohodati 100 kilometara, a to je upravo od mjesta Sarria;
• Jastuk na napuhivanje nije loše ponijeti ako ćete noćiti u albergueima, ponekad će vam zatrebati

Buen Camino! – taj izraz će vas pratiti od prvog do zadnjeg dana, i to tijekom cijelog Camina. Ljudi uistinu to govore, i to, ako ne u 100% slučajeva, a ono u 80 do 90% slučajeva, apsolutno DA!

Buen Camino!