Prosinac 2019
Dugo vremena mi je bila velika želja posjetiti Burmu, i to iznad svega radi kompleksa pagoda u Baganu, te grada Mandalay. Za Bagan se s pravom kaže da je jedno od najnevjerojatnijih mjesta na cijelom svijetu za posjetiti. A Mandalay mi je više zvučao kao lijepo ime, osjećao sam neku privlačnost prema tom gradu, a zapravo ne znajući o njemu ništa.
Povijest imena Burma
Netko ovu zemlju zove Burma, netko Myanmar, a vi odlučite koje vam se ime više sviđa, pa je tako nastaviti zvati. Za stanovnike Burme/Myanmara, njima je sve isto kako zovete njihove zemlju od ta dva imena. Do 1989. godine zemlja se zvala Burma pa ju je vojna hunta preimenovala u Myanmar. Netko će reći da je to zato da se udalji od kolonijalne prošlosti, jer Burma je ime iz kolonijalnog vremena zemlje.
A drugi će reći, i ta verzija izgleda vjerojatnija, je da Burma označava ime najvećeg naroda u zemlji, pa to nije pošteno prema ostalim narodima. Uistinu, Burma/Myanmar je zemlja mnogih etničkih skupina, a najveća etnička skupina se zove Bamar. U Burmi živi nešto više od 50 milijuna ljudi, a u najvećem gradu, Yangon živi skoro 6 milijuna ljudi.
Mistična zemlja
Burmu, odnosno Myanmar sam doživljavao kao jednu mističnu, zatvorenu i malo poznatu zemlju. Kad sam počeo malo čitati o toj zemlji, vidio sam da i nije toliko ni zatvorena, a ni nepoznata. Ali je svakako nenametljiva zemlja. Ta zemlja ne teži da svoje potencijale, a ima ih izvrsne, predstavi cijelom svijetu.
Ne teži ni da cijeli svijet pozovu k sebi, kao što rade druge zemlje jugoistočne Azije. Kad sam došao u Burmu, bio sam nemalo iznenađen koliko su Burmanci tihi narod. Jednostavno, tih narod. Reklo bi se da se skrivaju, da žele biti “po strani”.
Putovanje u Burmu/Myanmar
Svakako, odluka je pala, putujem u Burmu, Myanmar na dva tjedna. Namjera mi je obići sva najvažnija mjesta u toj zemlji za prvi put. A to su Yangon, Bagan, jezero Inle i Mandalay.
Kartu sam nabavio preko Lufthanse, a put me je vodio iz Splita za München na Croatia Airlines. Iz Münchena sam letio u Singapore sa Singapore Airlines, a sa Singapore Airlines sam letio i iz Singapura za Yangon. I ako je netko propustio novost, Yangon nije više glavni grad Burme. Yangon je bio glavni grad do prije nekoliko godina, a onda je vlada vojne hunte u tajnosti sagradila cijeli jedan novi glavni grad, Naypitaj. Glavni grad se nalazi sjeverno od Yangona.
Uvijek po dolasku u zemlje koje ne poznajem, i koje nisu na nivou razvoja Europe ili Sjeverne Amerike, želim 2 stvari: broj 1 točno i u detalje znati kako doći iz zračne luke u moj hotel i broj 2, rezervirati si jako dobar hotel visoke kategorije za prvo odredište u toj novoj destinaciji.
Oaza mira
Jako mi je važno imati moju malu oazu mira u kaotičnom gradu i nepoznatoj zemlji, tako da mogu lako doći k sebi, prilagoditi se, upoznati se s novim podnebljem, običajima. Tako sam u Yangonu rezervirao odličan hotel the Loft, kojeg svima preporučujem!
Uistinu je prava oaza mira za prvi susret s Burmom. Pored, velike sobe s mnoštvom lijepih detalja, ovaj hotel ima i izvrstan restoran. Što je još najvažnije, ima pravu oazu straga: vrt s tipičnom vegetacijom, lampionima, tipičnim oblicima suncobrana. Svakako, čovjek u trenu osjeti da je na drugom kraju svijeta, osjeti se sasvim jasno duh Burme.
YANGON
Nakon što sam sletio u Yangon, prošao sam kontrolu putovnica bez ikakvog problema. Za Burmu se mora pribaviti viza prije dolaska. Nije moguće pribaviti vizu na graničnom prijelazu kao što je slučaj u mnogim drugim državama. Viza se jako lako pribavi online. Vrlo lako se prijavi, i vrlo brzo dobijete potvrdu. Morate skenirati jednu svoju sliku, i uplatiti 25 dolara s nekom od kartica.
Jedini način za doći u grad iz zračne luke Yangon je taxi. Vrlo je jednostavno koristiti taxi jer su cijene fiksne, dakle nema mogućnosti da bude problema s vozačem oko cijene po dolasku u hotel.
A kao što sam već rekao, Burmanci su toliko tihi da mi zvuči jednostavno nemoguće da bi do nekakve rasprave uopće moglo doći. Vožnja do mog hotela traje malo manje od jednog sata. Vozeći se taxijem do mog hotela upijam i prve dojmove ove meni, do maloprije mistične zemlje.
Ceste su velike, asfaltirane, zgrade posvuda, autobusi puni ljudi, intenzivan promet, pagode, i mnogo ljudi. Ništa nije posebno derutno, ali ništa nije ni moderno. Tako da sam tu već shvatio da je zemlja sasvim civilizirana, i da neću imati nikakvih većih problema putujući Burmom.
Međutim, dvije stvari su me odmah, na samom početku i iznenadile i oduševile – tanaka i longyi. Tanaka je nekakva vrsta kreme koje žene stavljaju na lice i čelo, a longyi su duge tkanine koje izgledaju kao suknje, koje nose muškarci. U knjizi vodiču koju sam čitao su to dvoje nazvali “Burmese chic”.
Burmanska moda
I stvarno mi je tako i izgledala, ta burmanska moda, do samog kraja mog putovanja u Burmu! Tanaka je krema dobivena od mljevene kore drveta. To je prepoznatljiva karakteristika burmanske kulture, posvuda po Burmi ćete vidjeti tanaku na licima i rukama žena i djevojaka, manje kod muškaraca i dječaka. Štiti od sunca, zdrava je za kožu, a ima i estetski štih.
Osim toga, tanaka hladi kožu, a i ima lijepi miris. Znači, tanaka je nešto zbilja korisno u Burmi, čudno kako se nije proširila uporaba tanaka i dalje u svijetu. Pored svega ovoga, tanaka se može pažljivo oblikovati u lijepe oblike, ali najčešće ipak bude u obliku kruga. Tanaka se ne može dobiti od bilo kojeg stabla.
Radi se o tanaka stablima koji rastu u središnjoj Burmi. Drvo, kora i/ili korijen tanake se melje, te se pomiješa s vodom u posudama posebno izrađenim za rađenje tanake. Tanaka se u Burmi koristi preko 2000 godina.
Drugi “modni detalj” karakterističan samo za Burmu je već spomenuti longy. To je komad tkanine koji se opaše oko pasa, i izgleda kao suknja. Longy je isključivo muški komad robe, to nose samo muškarci, i zapravo dobro dođe u vrućoj Burmi, Myanmaru.
Vlažna klima u Myanmaru
Već smo spomenuli i da je klima vrlo vlažna u Burmi, tako da kad ste u longyju, čovjek lijepo može osjetiti “propuh”, odnosno, lakše se diše. Dakle, longy, kao i tanaka je jako koristan, i uistinu služi svrsi. A, također kao i tanaka, longy također dolazi u raznim dizajnima i bojama, i na to paze modno osviješteni Burmanci.
A pored toga, boja longyja često označava i kojem dijelu društva pripadate. Na primjer, ako nosite zeleni longy, znači da ste student. Neslužbeno pravilo je da zelena boja longyja pripada akademskoj klasi društva. Longy je u principu dug 2 metra i u visinu ide 80 cm. Uvijek ide od pasa do gležnjeva. Ipak, bez obzira što je longy toliko duboko ukorijenjen u burmansku kulturu, kao i tanaka, za razliku od tanaka, longy nije toliko dugo dio burmanske mode. Počeo se šire koristiti tek za vrijeme britanskog mandata.
Nakon što sam se malo okrijepio i došao k sebi nakon napornog letenja od preko 30 sati iz Splita preko Münchena preko Singapura do Yangona, idem malo vidjeti kako izgleda grad. Iznad svega me je interesirala ta poznata Shwedagon pagoda, koja je navodno nešto izuzetno.
Impresivne pagode
I uistinu je, ali da bi vas još više impresionirala, barem prvi put, dođite kao i ja, predvečer. Proučavajući Burmu, prije samog putovanja, mislio sam da se radi o jednoj pagodi, međutim ovo cijeli jedan kompleks pagoda.
Sutradan sam posjetio i Sule pagodu, tržnicu Bokiji, kao i francusku kolonijalnu četvrt. Dosta sam vremena provodio u shopping centru Junction City. Naime, vrućina i vlaga su vrlo teški u Yangonu, a Junction City, kao najmoderniji shopping centar u Burmi je vrlo ugodno klimatiziran.
Sredstvo prijevoza u Burmi mi je bio avion. Karte stvarno nisu skupe, a uštede mi enormno vremena i napora. Naime, svaka knjiga vodič vas upozorava da je prilično teško putovati Burmom, jer prijevoz nije dobro razvijen. Vlakova baš i nema, ceste nisu neke dobre kvalitete, a udaljenosti su izuzetno velike. I onda kad se zbroje i oduzmu prednosti i nedostaci, odluka lako padne na avione.
Aerodromi u Burmi
Aerodromi u Yangonu i Mandalayu su world-class i odlični su, s mnogo sadržaja, ali u ostalim gradovima je teško opisati kako izgleda aerodrom. Rekao bih, kao neki derutni dućan. Slaba je kontrola, sve je ručno, kaotično, izuzetno maleno, nema niti kafića. I takav je aerodrom u Heho (Inle jezero) i Bagan. Ali i zrakoplovni prijevoz je nekako rutinski, sjedneš i poletiš, bez nekih detaljnijih priprema na koje smo navikli pri polijetanju. Onda sam se prisjetio da se zrakoplovni prijevoz u Burmi doživljava stvarno nešto kao autobus. Uskoči, iskoči, i to je to.
Udaljenosti su ekstremno velike u Burmi. Tko bi rekao da ova zemlja ima u svojoj geografiji i vrhove Himalaya i tropske otoke indijskog oceana. I sve to valja povezati zrakom. I dok su aerodromi takvi kakvi jesu, avioni su zaista novi, dobro održavani, i usluga je zaista na visokom nivou. Ima mnogo zrakoplovnih kompanija u Burmi, i sve su dobre.
Ako se pak odlučite na autobusni prijevoz, razmislite malo. Autobusi su odlični, i usluga je odlična, ali ceste su jako loše i udaljenosti jednostavno prevelike. Ne znam baš da se isplati ići autobusom u Burmi. No, napomenuo bih rječni brod od Mandalaya do Bagana, razmislite o toj ideji. Svakodnevno prometuje, u ranu zoru, oko 5 sati ujutro brod u oba smjera, na rijeci Ayarwadi. Ponekad obale rijeke budu toliko daleke da ih se niti ne može vidjeti. Ali ipak, uvijek je doživljaj vožnja riječnim brodom.
BAGAN
Sljedeća destinacija nakon Yangona je Bagan. Na ovom području se nalazi otprilike 2000 pagoda, i to izuzetno dobro očuvane. Pogotovu uzevši u obzir da se radi o strukturama iz 10 i 11. stoljeća. Bagan je od 9. do 13. stoljeća bio središte baganskog carstva, grad je bio moćna grad-država, koja je upravljala veliki područjem. Bilo je oko 10000 hramova, pagoda i samostana, a danas ih je ostalo oko 2200. Bagan je glavna atrakcije države Burma/Myanmar, a rekao bih da je i jedna od najvećih atrakcija na cijelom svijetu.
Bagan je stvarno jedno od najimpresivnijih mjesta na svijetu za posjetiti. Nije bio na listi UNESCO-ve kulturne baštine do 2019. godine, ali ne zato što nije vrijedan te liste, nego zato što burmanske vlasti ne vode zaštitu pagoda na dovoljno visokoj razini. Tako da kad se obnavljaju pagode, budu obnovljene nestručno. No, 2019. godine, Bagan je napokon došao na UNESCO-vu listu svjetske kulturne baštine.
Kad sam sletio u zračnu luku Bagan, uzeo sam taxi do mog hotela koji se nalazi na rijeci Ayarwadi. Mom čuđenju nije bilo kraja, već na samom početku vožnje taxijem iz zračne luke u moj hotel. Pagode posvuda!
Kad je vožnja započela, već u samom startu sam vidio jednu pagodu, i oduševio se veličinom i očuvanošću. Nisam je ni dobro promotrio kad sam već ugledao drugu pagodu na drugoj strani. Pa onda još jednu, pa još jednu, pa još jednu.
Još impresivnih pagoda
Pagode su se počele nizati da nisam mogao niti shvatiti što se događa oko mene. Bio sam takoreći izbezumljen od ljepote, trebali su mi ubrzani refleksi da što brže gledam lijevo, desno, lijevo, desno. Pritom valja napomenuti da sam bio jako usporen, budući da sam na putovanjima uvijek izrazito opušten.
Svakako, Bagan, plus 5! A nisam još niti otišao u razgled ovog velikog područja. To ostavljam za sutra! Sad polako pada večer, smjestit ću se u svoj hotel. Zatim na večeru pa na spavanje.
Ujutro sam išao u posjet ovom velikom arheološkom području po kojem je razasuto oko 2000 pagoda, među bujnom vegetacijom, i prašnjavim seoskim putevima. Iz ovih razloga, najbolji način posjeta je takozvanom elektronskim mopedom. Hibrid između motora i bicikle. Naime, s biciklom bi bilo velikoj većini turista nemoguće posjetiti ovo područje, a motore je zabranjeno voziti strancima. Pa su se Burmanci dosjetili eto nečega između: e-bike.
Moram priznati da je jako zabavno obilaziti Bagan na elektronskoj bicikli s jedne strane, a s druge strane se čovjek stvarno osjeća kao avanturista. I idem u obilazak Bagana. Pagode su stvarno impresivne, raznih veličina i oblika, i svaka ima svoje ime.
Kao marljivi turist, trudio sam se zapamtiti imena pagoda koje posjećujem, međutim nakon vrlo kratkog vremena sam odustao od toga jer su mi se nazivi pagoda počeli miješati. Uzeo sam mapu s ucrtanim pagodama i vozio sam mojim elektronskim mopedom od pagode do pagode. I tako 3 dana, jer sam 3 dana ostao. A i pagode se nalaze na 3 područja. Tako da mi se dobro poklopilo.
Zanimljivo je da se ove pagode i danas koriste, mada su dosta stare. Kao što sam napomenuo, pagode su većinom iz 10 i 11. stoljeća. Tako da u mnogim od tih pagoda se nalaze kipovi Bude, pa vjernici dolaze i donose cvijeće, pale svijeće i mole se.
Budizam
Da, Burmanci su budisti. Budizam je poznat kao izuzetno mirna religija. Možda su upravo iz tog razloga ovi ljudi, Burmanci baš ovako tihi, mirni, stvarno zapanjujuće.
Navečer vrijedi doći na panoramsku točku s koje se promatra zalazak sunca. Promatrati zalazak sunca je jedna od najvažnijih turističkih atrakcija u Baganu. I stvarno je impresivno doći na ovo uzvišenje i gledati pagode dokle ti god puca pogled! Od lijeve do desne strane, kilometrima udaljeni, iznad krošnja stabala se vide vrhovi pagoda, među stablima i među grmljem pagode, posvuda pagode. Nezaboravno!
Želim naglasiti moje dvije večeri provedene u vrtovima mog hotela, na obali rijeke Ayarvadi. Koliko sam god puta ponovio ime te rijeke, nikako ga zapamtiti. Svakako, navečer uz večeru, i nakon večere uz pivu promatrati tu ogromnu mističnu rijeku koja prolazi cijelom dužinom Burme je vrlo upečatljivo iskustvo.
Rijeka Ayarwadi
Ne mogu reći da je priroda nešto posebno lijepa tu, ali ima neka nevjerojatna mističnost ovdje, a i sama rijeka je stvarno velika. Ayarwadi je žila kucavica Burme. Noćio sam u odličnom hotelu Bagan River View, gdje je, pogodit ćete, pogled ta rijeku Ayarwadi spektakularan. Osim toga, vrtovi ovog hotela su malo reći zen: kao savršeni za meditaciju. Toliko su atraktivni vrtovi ovog hotela da se čak i jedna od 2000+ pagoda Bagana nalazi u vrtu ovog hotela. A tek kad se spusti noć, a ova mistična rijeka bude obasjana mjesecom, nema kraja čuđenju u ovoj ljepoti!
Vrlo sam detaljno obišao Bagan, zadržao sam se 3 dana i ta 3 dana sam vozio moj elektro moped po zabitima Bagana. Sada odlazim na sljedeću zvijezdu Burme – jezero Inle.
JEZERO INLE
Avion slijeće u zračnu luku Heho. Odatle se uzme taxi za doći na jezero Inle. Više manje svi koji dolaze u posjet jezeru Inle, budu smješteni i isto gradu Nyaung Shwe. Tako sam i ja bio smješten tu. Došao sam kasno navečer u moj hotel. Mogao sam samo večerati i na spavanje. Sutra krećem u vožnju jezerom Inle.
Jezero Inle se obilazi privatnim čamcima, i bude samo nekoliko mjesta u čamcu. Radi se o tipičnim čamcima koji se koriste za plovidbu jezerom, kao i kanalima koje iz jezera ulaze dublje u zaleđe i uzduž kojih se nalaze naselja.
Samo jezero je uistinu vrlo slikovito, i tek pošto ste iz kanala došli na jezero, već se vide ribari koji starim načinom ribarenja, tipičnim za ovo područje pokretima noge, privlače pozornost turista.
Međutim, prvi ribari na koje se nailazi su tu ipak radi turista i poziranja za fotografije, koji onda naravno očekuju napojnicu. No kad uđete malo dublje u jezero, vidjet ćete autentične ribare koji tu nisu radi turista. I oni ne traže napojnicu za fotografiranje.
Moram napomenuti da sam upravo promrznuo to jutro, ali izgleda da nisam samo ja napravio tu grešku. U Yangonu je izrazito vruće i vlažno. U Baganu je također vrlo vruće, ali nije vlažno, suho je. Zato čovjek ne obrati pozornost na klimu ovdje na Inle lake.
Mnogi turisti dođu nespremni za vožnju po Inle jezerom, te im bude hladno. Mnogi čamci imaju deke za pokriti se, upravo računajući na to da turisti nisu svjesni koliko je zapravo hladno na Inle lake. Za debele jakne! I tako cijelo jutro.
Dakle, savjet svima koji odlaze na vožnju Inle jezerom, svakako ponesite jaknu sa sobom! Ja sam bio u studenom, ali to nije hladan period. Kao što sam već napomenuo, Yangon je bio redovito iznad 35 stupnjeva i vrlo vlažno, disao sam na škrge. Bagan je bio također dosta vruć, redovito iznad 30 stupnjeva, ali suh, tako da je bilo vrlo ugodno.
Jezero je slikovito, kao i brežuljci koji okružuju jezero, moglo bi se reći da je gotovo mistično. Jezero je vrlo veliko, oko 116 km2, ali nije duboko, prosječno oko 2 metra. Plutajuće biljke pokrivaju veliki dio površine jezera, a na jezeru se nalaze i mnogu plutajući vrtovi, gdje lokalno stanovništvo uzgaja voće i povrće za svoje privatne potrebe, ali i za prodati na rotirajućim tržnicama.
Jezero je vrlo bogatom raznoliko florom i faunom, te je zato UNESCO proglasio ovo jezero biosferom značajnom za čovječanstvo. Okolo cijelog jezera se nalaze naselja, a mnogi od njih su napravljeni na stupovima iznad jezera. Svakako je atrakcija slikati te drvene kuće na stupovima na jezeru, a još je životopisnije ako uspijete slikati i domaće stanovništvo u svojim svakodnevnim aktivnostima. Inače, glavni narod koji naseljava od davnina obale jezera je narod Intha.
Pored ribara, atrakcija ovog jezera su i tržnice. Radi se o pokretnim tržnicama koji se svaki dan održavaju u nekom drugom mjestu na jezeru Inle. Izuzetno je atraktivno vidjeti lokalno stanovništvo kako dolazi svojim brodicama na tržnicu.
Ploveća tržnica na jezeru Inle
I naravno, jako je interesantno šetati se tržnicom i promatrati lokalno pučanstvo. Burma je zemlja mnogih etničkih skupina, i ovdje se susreće nekoliko etničkih skupina. Razlikuju se među ostalim i po marama koje žene vežu oko glavu, izgledaju kao šubare i vrlo su raznobojne. Svakako, ove ploveće tržnice su atrakcija za sebe, i uistinu je teško opisati boje, mirise, zvukove, scene tržnice. Srećom, slikama možemo puno toga vidjeti.
Dakle, oko jezera Inle se nalaze mjesta i ta tržnica se rotirajuće odvija, svaki put u drugom mjestu, a mjesta ima pet. Svako od tih mjesta ima tržnicu, sa štandovima, malim zalogajnicama, i slično. Kad bude red na neko mjesto da tu bude tržnica, svi dolaze sa svojim brodicama u to mjesto, i u brodicama donose svoju robu, ali u brodicama dolaze i zainteresirani kupci koji nisu nužno iz mjesta gdje se tržnica održava taj dan.
Prodaje se sve i svašta, od voća i povrća, do mesa i ostalih prerađenih namirnica, ali i odjeće, obuće, elektronike, i svega što možete zamisliti. Logično da dan kad je tržnica u vašem mjestu bude jako intenzivan, te zato tu postoje i zalogajnice.
Žene dugih vratova
Meni je ipak najveća atrakcija bila vidjeti žene dugih vratova. Radi se o etničkoj skupini Kayan. Njihove žene od malena stavljaju kolute oko vrata te s vremenom bude i preko dvadeset koluta na vratu. Pored toga, odjeća tog plemena je u vrlo žarkim bojama te je sveukupna slika tih žena uistinu impresivna. Za vrijeme vožnje po jezeru Inle se posjeti i jedna od kuća gdje se nalaze te žene, i za napojnicu se može slikati s njima.
Ove žene, kao i pripadnike naroda Kayan možemo naći i u Tajlandu. Za vrijeme 80-tih i 90-tih godina dok je vojna hunta tlačila narod, mnogi iz naroda Kayan su prebjegli na sjever, na granicu s Tajlandom. To je razlog zašto ove žene imamo priliku vidjeti i u Tajlandu.
Bilo je i polemika da li su žene naroda Kayan iskorištavane u Tajlandu kao bijelo roblje u turizmu, to jest kao atrakcija za fotografirati. Zapravo nikad nisu dokazana nikakva zlostavljanja, a prihod od turizma bude značajan.
I danas se postavlja pitanje o kulturološkom aspektu ovog neobičnog običaja. Neki iz naroda Kayan će reći da tako izduženi vratovi čine žene atraktivnijima. Drugi će reći da ih čine neatraktivnijima i da im se stavljaju koluti oko vrata da neprijatelji ne bi bacili oko na njihove žene, i odveli u roblje. Ostaje pitanje zdravlja za žene, jer kad se skinu kolutovi, vrat teže stoji samostalno, mišići su sasvim omlohavili.
Bilo kako bilo, nitko izgleda nema značajnije zamjerke za ovaj nepotreban običaj. Svi žele doći slikati se s ovim ženama, kupiti neki suvenir, i na kraju priče svi budu zadovoljni. Žene dugih vratova iz naroda Kayan će vam reći da su brončani kolutovi oko vrata njihov kulturni identitet, i to je to.
Vlada Burme ne podržava ovu praksu, i potiče djevojke i žene da ne stavljaju kolutove oko vrata. Tako su mnoge žene i djevojke odlučile prekinuti tradiciju. Nakon što skinu kolute, treba oko 3 dana da se priviknu na novo stanje, ali za kralježnicu ipak treba duže vremena da se vrati normalna boja vrata. Danas ima oko 130000 pripadnika naroda Kayan. U Burmi se nalazi većinom u državi Shan, gdje se nalazi i Inle jezero.
Tako se vožnja jezerom Inle može odužiti do kasno popodne. Za večeru se može izaći u mjesto koje vrvi restoranima, a i cijelo mjesto je nekako se podložilo turistima. To nije ni čudo jer svi koji dolaze u Burmu žele ići na jezero Inle. A Nyuaghshwe je ishodišna točka ovog jezera.
Dobro je rezervirati barem još dva dana za ovo područje, budući da se u blizini nalazi impresivni kompleks pagoda Kakku, te špilja Min Shwe doo, prepuna budinih kipova. Međutim, ova dva mjesta nije moguće napraviti u jednom danu. Treba po jedan dan za svako to mjesto.
Za svoj boravak na jezeru Inle sam rezervirao vrhunski butik hotel Thanakha Inle Lake, koji je bio destinacija sam za sebe. Apsolutno ga svima preporučujem!
MANDALAY
Kao posljednje na mom putovanju u Burmu sam ostavio Mandalay, i na taj način sam zaokružio takozvani burmanski “big 4”. Dakle, Yangon, Bagan, Inle i Mandalay.
Zadnjih dana sam boravio jako duboko i intenzivno u prirodi pa mi je dolazak u Mandalay bio na neki način šok. Ponovno sam dakle u velikom gradu, punom gužve, auta, prometa, mnogo ljudi. Ipak, tamo gdje se nalaze znamenitosti, sve je nekako drugačije, mirnije.
Prvenstveno se radi o glavnoj atrakciji Mandalaya, a to je most U Bein. Netko bi rekao da nije ništa posebno, jer, kao to je most. Međutim ima puno mistike i romantike na ovom mjestu, poglavito ako ga dođete posjetiti u sumrak.
Mandalay ima nešto jako zvučno u svom imenu, međutim nažalost ne odgovora stvarnosti. Apsolutno valja doći u ovaj grad jer je šteta ako ste već u Burmi da ne posjetite njegove znamenitosti. Ipak je ovo bivši glavni grad Burme i ovdje se nalazi prostrana kraljevska palača.
Iz Mandalaya sam letio u Yangon, te sam u Yangonu ostao još cijeli jedan dodatni dan. Sutradan sam onda preko Singapura letio nazad u Hrvatsku preko Frankfurta.
Preporuke za smještaj u Burmi (Myanmaru)
- Yangon – Hotel The Loft Yangon
- Bagan – The River view Bagan hotel
- Nyaung Shwe – Thanakha Inle hotel
- Manadalay – Shwe Ingyinn Hotel Mandalay
Za kraj…
Na kraju priče, spomenu bih još i hranu. Možda se gurmani razočaraju, očekujući neku tipičnu burmansku hranu. Eto, nema neke baš nešto izrazito tipične burmanske kuhinje. Nije ni čudo kad znamo kojim kulinarskim velesilama je Burma okružena: Kina, Indija i Tajland! Pa je burmanska kuhinja mješavina svega toga.
Juhe su neizostavan dio prehrane, kao i riža, ali i mnogo rezanaca. Ima mnogo curryja, a čaj je sveprisutan. Mohinga je sveprisutno jelo u Burmi, a radi se o ribljoj juhi s rezancima od riže, pa onda začinjeno sa svačim, od luka, limunske trave, đumbira, pa dalje. Zatim salata od rezanaca je također sveprisutna, a unutra ide sve što poželite.
Nangyi Thole je kao i salata od rezanaca, jelo je iz Mandalaya, a razlikuje se od salate od rezanaca po tome što rezanci dolaze u tri vrste debljine. Shwe Yin Aye je sveprisutan desert u Burmi, a sastoji se od kokosovog mlijeka i želea, a ponekad i od sladoleda i kruha.
Osim toga, Burma je vrlo pristupačna zemlja, sve je stvarno jeftino u odnosu na Hrvatsku.
Svakako, putovanje u Burmu (Myanmar) je za mene bilo nezaboravno iskustvo, ako ste i vi već bili, volio bih čuti vaše dojmove, a ako niste, nadam se da vas je ovaj moj putopis nadahnuo na putovanje! Za kraj preporučujem i vodič kroz Myanmar koji će vam itekako pomoći.