Istanbul putovanje – grad na dva kontinenta

Istanbul putovanje – putopis iz veljače 2020 – komentari i pitanja su dobrodošli, kao i ispravak grešaka ako uočite 🙂

Meni jedan od najdražih gradova na svijetu je Istanbul. Ima nešto toliko privlačnog u tom gradu, a ne znam objasniti što to točno.

Da li su to zanimljivi spomenici, ljubazni domaćini, odlična gastronomska ponuda, izuzetni vidikovci. Ili su ipak turske serije učinile svoje, pa sam radi njih zavolio ovaj grad. Mislim da je ipak specifična atmosfera ovog grada koji spaja istok i zapad to nešto što me toliko privlači u Istanbulu. I to ne samo fizički, jer ovo je ipak grad na dva kontinenta, nego i duhovno i kulturološki.

S jedne strane grad odiše starim osmanskim štihom, a s druge strane je vrlo moderan. Bilo kako bilo, vraćam se uvijek iznova vrlo rado u ovaj grad. Tako i ovaj put, usred zime.

U Istanbul iz Zagreba

Letim iz Zagreba direktno u Istanbul s mojom najdražom zrakoplovnom kompanijom, Turkish Airlines. Već po ulasku u zrakoplov se osjeća gdje idem. Kabinsko osoblje u svim nacionalnim prijevoznicima predstavlja uvod u svoju zemlju. Tako sam osjetio i ovaj put. Izuzetno ljubazno kabinsko osoblje, izuzetno moderan interijer s udobnom kožnatim sjedalima, izvrsna hrana. Ovih dva sata zapravo proleti.

Pogled iz mog aviona

Zrakoplov je bio apsolutno pun i u polasku i na povratku. To već govori koliko je Istanbul atraktivan grad, a Turkish Airlines mnogima omiljena kompanija. Mnogi je koriste za letjeti s njom po cijelom svijetu.

Sletjeli smo na novi istanbulski aerodrom. Malo je reći da je ogroman, ali je zato i vrlo sterilan. Možda čak i previše velik i previše sterilan. Jer kad je nešto toliko veliko, sve izgleda daleko jedno od drugog, izgleda kao da ima malo ljudi, kao da je prazno. A tek za doći do kontrole putovnica! Treba se hodati i hodati.

Kako smo bili cijela organizirana grupa putnika, čekao nas je autobus. Našim autobusom smo išli iz zračne luke Istanbul u grad, direktno na vidikovac Camlica.

Vožnja istanbulskim ulicama

Pogled na Istanbul

Htjeli smo već po samom dolasku u Istanbul otići na neki lijepi vidikovac i uživati u pogledima na grad. Otišli smo na brdo Camlica koje se nalazi na azijskoj strani. Za mene je ovo bilo jedno novo i nepoznato mjesto u Istanbulu, ali svakom preporučujem da dođe ovdje.

Pogledi na grad su prekrasni, a pored toga, ovo je zapravo jedan jako lijepo uređeni park. Naravno, ima i kafić s pravim osmanlijskim, turskim ugođajem. Nama je nažalost bila kiša pa nismo mogli vidjeti baš dobro. Ali inače se vidi Bospor, mostovi, kao i europska strana Istanbula.

Camlica brdo

Da bismo došli iz zračne luke na Camlica brdo, prošli smo jednim od mostova koje povezuju dvije strane Istanbula. Moram priznati da je stvarno poseban ugođaj voziti se ovim velikim istanbulskim mostovima, prvo zato što su zaista ogromni. A osim toga, dolje možete vidjeti bosporski prolaz i izuzetnu aktivnost tim prolazom svakovrsnih brodova.

Obale Bospora su omiljeno mjesto za izlazak, šetnju, kavu, restoran svih koji žive i dolaze u Istanbul.

Bospor

A možete vidjeti i mnoge kuće uz Bospor, možda prepoznate neku iz neke turske sapunice. Kuće koje se nalaze ovdje na obalama Bospora su najskuplje u cijeloj zemlji, a i općenito su jedne od najskupljih nekretnina u svijetu.

To i čudi i ne čudi. Čudi jer zapravo nije ništa posebno lijepa priroda ovdje, a i nema prostora pa je sve nekako skučeno. S druge strane, uzevši u obzir da je Istanbul s toliko brojem stanovnika (ne zna se točno koliko milijuna), znači ima i mnogo jako bogatih ljudi, ovo im je zaista oaza u istanbulskom kaosu.

Kuće uz Bospor

U Istanbulu vlada kaos od tolikog broja ljudi, promet je jednostavno zagušujući. Ali sve funkcionira kako treba!

Nakon što smo uživali u pogledima, ambijentu, kavi i prirodi Camilca brda, krenuli smo put našeg hotela Craton. Hotel nam se nalazio malo iza trga Taksim, gdje se općenito nalazi jako veliki broj hotela. Jako je praktično biti smješten baš ovdje, jer se mnogo toga može pješke obići, ovdje ima metro stanica, a možda i najvažnije: navečer sve vrvi životom ovdje jer se ovdje nalazi najvažnija ulica za vidjeti i biti viđen u Istanbulu. Istiklal cadesi.

Kad smo došli u hotel, bila je već večer i vrijeme za večeru. Bez obzira što smo u hotelu 5 zvjezdica, mi smo htjeli ići na pravu tursku gozbu, u tipični turski restoran, s tipičnim turskim ambijentom. Zapravo, obroci su mi uvijek jedan veliki užitak u Turskoj. Ne zato što puno jedem, već radi tek neke specifične atmosfere i pažnje koju Turci posvećuju objedovanju.

Roštilj je osnova turske kuhinje

Hrana u Istanbulu

Putopis iz Istanbula nije moguć bez da se spomene ukusna hrana. Nismo htjeli ići dalje od Istiklal Cadesi, nije bilo potrebe. Prvo zato što je ulica vrlo životopisna, prepuna života, a drugo, zato što ima bezbroj odličnih restorana. Za male novce jedeš odlično i jako puno. Roštilj i svježe povrće, to je u mojoj glavi nekako turska kuhinja.

Ali ono što posebno volim u Turskoj je njihov sistem mezzea. Mezze su mali obroci. Na malom tanjuru dobiješ malo nečega. I tako na puno malih tanjura dobiješ puno svega nečega. Za prste polizati!

Meze, svega po malo

Večer smo začinili pivom. Mada je Turska muslimanska zemlja, i shodno tome je alkohol zabranjen muslimanima, Turska je izuzetno navikla na turiste, te se alkohol može dobiti u takoreći svakom restoranu.

Za malo novca se jede odlično

Vrijeme je za povratak u hotel, a sutra krećemo u razgledavanje ovog izuzetnog grada.

Ujutro sam se probudio na sivo, prohladno i kišovito jutro. Ipak je veljača. No ništa za to, autobus nas čeka i krećemo u razgledavanje. Prva postaja svima bez iznimke koji prvi put dođu u Istanbul je Sultanahmet.

Sivo, kišovito, prohladno jutro u Istanbulu

Sultanahmet

Egipatski obelisk na hipodromu

Tu se nalazi najveća koncentracija spomenika u Istanbulu. Tu se nalazi čuvena Topkapi palača, tu se nalazi Aya Sofija.

Ali i Grand Bazaar, plava džamija, Cisterna, mnoštvo spomenika koji podsjećaju na osmansko carstvo. Ali ne radi se samo o spomenicima. Radi se i o ambijentu i arhitekturi. Naime, povremeno, ali ne često može se primijetiti tipična osmanska arhitektura s izbočenim gornjim katom. Istina, htjeli bismo vidjeti više tu staru i tipičnu osmansku arhitekturu, da se osjetimo još dublje uronjeni u Tursku Sulejmana veličanstvenog, ali tako je kako je.

Svatko tko dođe u Istanbul treba posjetiti Topkapi palaču, da pokuša zamisliti kako je izgledao život na sultanovu dvoru u 15. stoljeću. Daleko je stvarnost od raskoši meni jako drage turske serije “Sulejman Veličanstveni”. Ipak, šetajući se prostranim vrtovima, terasama s pogledom na Bospor, haremon, divanom, ali i kuhinjama, lako se da zamisliti kako je to izgledalo prije šest, sedam stoljeća.

Ulaz u Topkapi palaču

Valja posjetiti i trezor, te vidjeti kako su izgledale uniforme vojnika, oružja, ali i smaragdima ukrašeni jatagani.

Aya Sofija je neizbježno mjesto svim posjetiteljima Istanbula. Posebno je omiljeno mjesto za selfie ili fotografiju točno između Aya Sofije i plave džamije.

Danas ima kontroverzi oko namjere da se Aya Sofija prenamijeni u džamiju, mada je ovo kršćanska crkva još iz doba kad se Istanbul zvao Konstantinopol. Aya Sofija je ogromna crkva, čim uđete osjetite se jako maleni u odnosu na zgradu. Impresivni su veliki zeleni štitovi u gornjim kutovima crkve, ispisane arapskom kaligrafijom.

Unutrašnjost Aya Sofije

Preko puta se nalazi plava džamija, koju možete posjetiti. Svakako preporučujem da je posjetite jer muslimani iz nekog razloga ne dopuštaju ne-muslimanima da ulaze u džamije. Ali plava džamija je iznimka. Pa eto prilike da vidite kako jedna džamija izgleda iznutra.

Tu pored plave džamije i Aya Sofije se nalazi i takozvano “Huremino kupalište”. Nema ništa od Hurem tu, no svakako zvuči ultra atraktivno otkad smo kroz seriju Sulejman Veličenstveni upoznali Hurem.

Ono što je interesantnije, a nalazi se s druge strane plave džamije i Aya Sofije je takozvana Cisterna, no službeno “Yerebatan”. U prošlosti je bila upravo to što joj kaže naziv: cisterna. Izuzetan je osjećaj prošetati se cisternom, promatrati ogromne ribe koje plivaju ovdje, ali i vidjeti mitsku Meduzu, preokrenutu naopako.

Naravno da je ovdje bio i James Bond, i šetao se Cisternom. Kad već pričamo o James Bondu, šetao se i Aya Sofijom. I vozio Orijent Expressom.

Orient Express

Orient Express je legendarni vlak koji je prije jedno stoljeće prometovao između Istanbula i Pariza. Pri tom je prolazio i kroz Zagreb, pa je zgodna scena kad James Bond baš na zagrebačkom kolodvoru ima okršaj s zločincem. Možemo malo zamisliti i pokušati doživjeti Orient Express tako da posjetimo početnu, odnosno krajnju stanicu tog vlaka: kolodvor Sirkeci. Nalazi se podno Topkapi palače, a na obalama Bospora. Ispred stanice imamo jednu lokomotivu, da nas podsjeti odakle je kretao Orient Express.

Sve ovo se nalazi uz glavnu ulicu Sultanahmeta, koja ide od Sirkeci kolodvora, preko Topkapi palače, Yerebatan cisterne, Aya Sofije, plave džamije, pa sve do Grand Bazaara i dalje. Na toj ulici imamo mnoštvo restorana, kafića, suvenirnica, jeftinih hotela. Sve je u ovoj ulici podloženo turizmu. Povremeno se vidi i lijepa osmanlijska arhitektura. Ovom ulice prometuje i tramvaj. Svakako ovu ulicu ćete dosta koristiti. Svako par stotina metara mijenja ime, pa ne znam koji naziv ulice da napišem sad ovdje.

Uglavnom, na toj ulici se nalazi i Grand Bazaar, najveći natkriveni bazar na svijetu. Ovo je zapravo labirint bezbroj malih uličica. Izuzetan je doživljaj posjetiti ovaj bazar, bez obzira da li dolazite u kupovinu ili ne. Ja na primjer nikad ništa ne kupujem ovdje, ali me atmosfera oduševljava.

Ulaz u Grand Bazaar

Osim toga, ima malih kafića, vrlo tipično turskih, s niskim stolicama i još nižim stolićima, fino izrezbareni. Kava dolazi u prekrasnim malim šalicama i džezvama. Skoro smo i zaboravili te pojmove. Ali u Turskoj se pije turska kava, i zato kad god naručite kavu, pitat će vas da li želite tursku kavu. Ipak, čini mi se da Turci piju više čaj nego kavu

U Grand Bazaaru
Grand Bazaar je labirint mnogobrojnih ulica

Na putovanju u Istanbul, obavezno se treba cjenkati, dakako ne i pretjerivati jer na koncu, trgovac mora nešto i zaraditi. Generalno mi se sviđa u Istanbulu da ljudi nisu naporni, ne vuku te za rukav i ne viču za tobom “turist, turist, kupi ovo, kupi ono”, kao što je slučaj drugdje. Turska je poznata kao jeftini izvoznik materijala, i prije se autobusima odlazilo u Istanbul, i vraćalo se prepunih kofera tkanina. Danas je sve to gospodskije, ali i dalje važi da je Turska mjesto gdje se kupuju tkanine na veliko.

Oduvijek se dolazilo u Istanbul po tkanine

Eminou

Možete na Grand Bazaaru uzeti tramvaj i s tramvajem se spustiti prema Sirkeci kolodvoru, odnosno četvrti Eminou. Meni osobno je četvrt Eminou možda i najdraža za upijanje prave turske atmosfere. Sve je toliko autentično na Eminou i Istanbul putovanje nije kompletno bez da je posjetim!

Ljudi su odjeveni jednostavno, žene su u velikoj mjeri pokrivene glave, ovdje se nalaze dvije impresivne džamije, ovdje ima tržnica, a ovdje se nalazi i onaj, iz turskih sapunica poznati most, s kojeg lokalci love ribu. To je Galata most.

Četvrt Eminou

Ovdje na Eminou dolazim apsolutno svaki put kad sam u Istanbulu, da uzmem njihov specijalitet: riba na kruhu, i to je to! Toliko jednostavno, a toliko ukusno!

Ovdje na Eminou, podno mosta Galata će vas iznenaditi mali restorani koji prodaju samo ribu s kruhom. Ribarske brodice su privezane uz obalu, postavljeni su šatori, plastični stolovi i stolice, te šank između vas i brodice.

Vi ne trebate reći što naručujete, jer se samo to i prodaje: riba s tog ribarskog brodića na običnom kruhu. Na tom šanku se riba ispeče, a na šanku vam ponudi da u kruh stavi i salatu. Nevjerojatno kako jednostavno, a za prste polizati!

Pečena riba na kruhu sa salatom i to je to!

Ovdje se nalaze dvije upravo impresivne džamije: Rustem Paša i Yeni džamija. Ali najbolje fotografije ovih džamija ćete dobiti s mosta Galata. U džamije ionako ne možete ući ako niste muslimani. Pored džamija se nalazi egipatska tržnica. Svakako valja doći ovdje i doživjeti atmosferu. Prije se nazivalo ovu tržnicu “tržnica začina”.

I danas su začini osnova ove tržnice, zato su mirisi izuzetno jaki. Nitko ne može odoljeti a da ne kupi onu plastičnu kutiju od deset različitih začina i ponese kući sa sobom. Često se ne koriste, što više, bace se u zaborav stvari koje se kupe na putovanju. Međutim, ja osobno i te kako koristim tih deset začina.

Tržnica začina

Prije ulaza u egipatsku tržnicu, vidjet ćete ogroman red za jednu prodavaonicu kave. To je najpoznatija prodavaonica mljevene kave u Istanbulu, i mnogi dolaze kupiti ovdje tu mljevenu kavu. Ne treba niti posebno spominjati koliko se intenzivno čuje kava.

Uvijek je veliki red ispred ove prodavaonice kave

Eminou je ujedno i glavno čvorište lokalnih brodskih linija. Naime, kako se grad nalazi na dva kontinenta, a kad uzmemo u obzir i Zlatni Rog, ima dosta obala, i sve su to naseljene četvrti. Tako da je prijevoz trajektima zapravo lokalni gradski prijevoz.

Preporučujem vam da se svakako provozate tim trajektima, da odete barem jednom iz jedne četvrti u drugu i da doživite tu vožnju trajektom. Nije vožnja sama po sebi toliko atraktivna kao sve ono drugo oko te vožnje: toliko mora, toliko obala, toliko brodova, toliko galebova koji vas nadlijeću. Dobijete impresiju kao da je Istanbul baš izrazito morski grad.

Most Galata

Ovo je legendarni istanbulski most, koji suprotno uvriježenom mišljenju ne premošćuje Bospor nego samo Zlatni Rog. Prođite puno puta ovaj most gore dolje. Zaista, ali zaista ima nešto neopisivno privlačnog na ovom mjestu. Sjećam se za vrijeme jednog mog posjeta Istanbulu, ovdje sam došao u smiraj dana na večeru. Sjeli smo nas četvero na terasu jednog od restorana.

Ugodna ljetna večer, hrana predobra kao i uvijek. Tako smo se gostili, sunce zalazi. Kako sunce zalazi među minaretima Yeni džamije je čarobna slika. Pa još kad se mujezin javi sa svojim pjevom kojim poziva na molitvu. To je bila večer za pamćenje!

Pogled s mosta Galata

Mostom dolazite na drugu obalu gdje se nalazi Istiklal Cadesi. Budući da je jako strmo za uspeti se na Istiklal Cadesi, vlast je izgradila uspinjaču, koju zovu “tunel”. Naime, pod zemljom je. Treba vam karta za metro. Mada je vožnja sasvim kratka, u mnogome će vam olakšati da dođete na glavnu “vidjeti i biti viđen” ulicu u Istanbulu: Istiklal Cadesi.

Ja osobno nikad ne idem tom uspinjačom, već se polako, s noge na nogu uspinjem prema Istiklal Cadesi. Prolazite kroz kao nekakvu umjetničku četvrt, prepuno malih dućana, galerija, lokala i slično.

Oko egipatske tržnice

A povrh svega, prolazite pored jednog od glavnih i najprepoznatljivijih simbola Istanbula: toranj Galata. Sagradila ga je nekad moćna pomorska država Genova, a danas vam služi kao izuzetan vidokovac. Uvijek je velika gužva za uspeti se na ovaj toranj, no vrijedi vašeg truda!

Toranj Galata

Lijepo je i vrtiti se oko tornja, i upijati atmosferu Istanbula u jednom od nebrojeno restorana i kafića koji se nalaze oko Galata tornja. Malo iznad Galata tornja je početak ulice Istiklal, sa svojim legendarnim crvenim tramvajem. Zašto ne, ukrcajte se na taj tramvaj, vodi vas na drugi kraj ulice Istiklal. Ovo je jako duga ulica, pa možda budete i htjeli koristiti tramvaj. Trebat će vam naravno karta.

Legendarni tramvaj na ulici Istiklal

Jako volim ulicu Istiklal cadesi iz mnogo razloga. Ovdje imate izuzetno raskošne velike zgrade. Ova četvrt se u prošlosti zvala Pera. Ima jako mnogo restorana, začuđujuće veliki broj Starbucksa i Nero kafića. Ovdje imate Starbucks na osam katova!

Toliko je velik da na trećem tog Starbucksa imate sasvim novi bar, pult za naručivanje, ukoliko na onom pultu u prizemlju postane gužva. Na ulici je nebrojeno mnogo kolica s kojih se prodaju peciva i slične stvari. A tek slastičarnice! Izlozi ovih slastičarnica su praznik za oči. Toliko raskoši, toliko eksplozije boja, svaki turist želi slikati ove izloge. Čini vam se da nikad ne možete uhvatiti toliko u kadar koliko biste htjeli. Toliko su veliki i raskošni izlozi tih slastičarnica!

Rahat lokum – Turkish delight

Turkish delight, ili nama poznatiji kao rahat lokum je sveprisutan u Istanbulu. Imaju tako atraktivna pakiranja da vas naprosto mami da ga kupite, pa voljeli vi rahat lokum ili ne. Tako ga i ja uvijek kupim koju kutiju, mada ga nisam baš ljubitelj.

Baklave

Baklave

Istanbul putovanje nije kompletno bez baklava! Posvuda ih ima. Ne možeš ni njima odoljeti upravo radi ovakvih izloga. Mada je tolika ekstremno velika količina šećera koliko ih ima baklava jako štetna, i cijela baklava tako nekako mi je kao nešto vrlo štetnoga za tijelo, ipak ih pojedem u Istanbulu.

Tko može ovome odoljeti?

Palača Dolmabahče

Odlazimo put palače Dolmabahče. Nalazi se malo “van ruke”, ali to je dobro. Naime, ovdje gdje se nalazi palače Dolmabahče je oaza tišine, mira, zelenila u Istanbulu. U 19. stoljeću ovdje se preselilo sjedište Osmanskog carstva. Sultani su se htjeli modernizirati, te su htjeli imati modernu palaču, po uzoru na europske dvorove. Topkapi palača je sultanima postala prezastarjela za novo doba.

Palača Dolmabahče

Sve je izuzetno raskošno u palači Dolmabahče, ali ono što možda najviše oduševljava je upravo položaj na samom Bosporu. Imat ćete prekrasne slike Bospora i palače Dolmabahče s više pozicija.

Kavana koja se nalazi u sklopu kompleksa, također nekako podsjeća na Europu. Svakako, ova kavana je odlična ideja za okrijepiti se nakon napornog i dugog razgledavanja Dolmabahče palače. Raskošno ukrašena vrata koja daju na Bospor su jedna jako prepoznatljiva slika Istanbula.

Vrijedi vašeg truda da sačekate svoj red da se slikate usred tih vrata, imat ćete izvrstan suvenir iz Istanbula. Budući da je okolo tih vrata uvijek gužva, ako dođete rano ujutro u razgledavanje Dolmabahče palače, prije organiziranih grupa, imat ćete dosta prilike za slikavanje s tim vratima.

Pokušajte se slikati po sredini ovih vrata

U blizini se nalazi i impresivan stadion nogometnog kluba Bešiktaš. Ova četvrt se zove Beškitaš. Čudno je vidjeti ovdje ovaj veliki stadion, gotovo uronjen u zelenilo. Općenito, kako je ovo prava oaza zelenila i mira, bilo bi zanimljivo vidjeti kako ovdje izgleda kad je neka utakmica pa kad dođu mase navijača.

Dogodi se da ne bude nikoga

Kad već pričamo o obalama Bospora, za vašu informaciju, najpoznatija i najšik četvrt uz Bospor je obližnji Bebek. Mnoge turske sapunice snimaju scene baš u Bebeku. Nema većeg užitka nego doći u Bebek i sjesti uz obalu u neki kafić i piti piće! Imat ćete nezaboravne selfieje i slike koje ćete slikati ovdje.

Ploveći Bosporom

Krstarenje Bosporom

Istanbul putopis nije kompletan bez krstarenja Bosporom. To je jedna od najljepših aktivnosti u Istanbulu, ali preko dana. Vidjet ćete luksuzne vile uz Bospor, možda koju i prepoznate iz turskih sapunica.

Vidjet ćete i gradske zidine, a imate mogućnost i ručka. Plovi se od Zlatnog Roga, to jest od Mramornog mora, pa do Crnog mora. Stvarno je užitak krstarenje Bosporom! Možete ići i na večer, ali navečer hajdete ako vam je poanta zanimljivi ambijent za večeru, zabava. Svakako i večernja plovidba lijepa.

Svakako hajdete na krstarenje Bosporom

Kad govorimo o pogledima na Bospor, uz prekrasnu atmosferu i kafiće s otvorenim terasama, obavezno moramo spomenuti jednu od nejprepoznatljivijih slika Istanbula: djevojačka kula (Kiz Kulesi). Nalazi se s druge strane Bospora, u četvrti Uskudar. Ovdje apsolutno trebate sjesti u neki od kafića, naručiti kavu, zaboraviti na sve, i upijati pa barem jedan sat ovaj pogled.

Djevojačka kula, Kil Kulesi

Za vrijeme mog zadnjeg boravka u Istanbulu, otišao sam na još jedan drugi, meni do tada nepoznati vidikovac. No kad sam došao tamo, vidio sam mnogo ljudi, i lokalnih i stranaca. Zapravo je dosta poznat i vrlo popularan ovaj vidikovac: Pierre Loti vidikovac.

Pogled s vidikovca Pierre Loti

Ovo je također brdo, i pogledi su zaista prekrasni. No nije samo pogled, ovdje je nešto puno više od samo pogleda. Radi se o nekoliko kuća, kučica, struktura, koje čine skoro pa kao jedno malo selo. Sve je u pravom turskom stilu. Sjesti na terasu kafića i uživati u pogledima je zaista prekrasno. No, ja sam ovaj put za promjenu sjeo unutra. Sve je kako je bilo nekada, sve je u turskom stilu, zaista lijepo.

Ovdje ćete doći uspinjačom. S terase te uspinjače također puca prekrasan pogled na cijeli grad. Ja sam se uspeo uspinjačom, ali sam se spustio pješke. Prolazite uz lokalno groblje. Meni je bio veliki doživljaj šetati uz muslimansko groblje, gledati taj drugačiji način ukrašavanje groblja, od onog na koji sam navikao. Uistinu doživljaj.

Pogled prema četvrti Eminou

Bio sam četiri dana u Istanbulu, uvijek idem na četiri dana. Ali evo i sada mi je jednostavno bilo malo. Nisam trena stao, svašta sam vidio, prošao, doživio, otkrio, ali opet osjećam da mi je malo. Htio bih još Istanbula! Jedva čekam opet doći u Istanbul!

Objavite Komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *